NE KUNI PROZORE MOJE
Nemoj da pogledom
kuneš prozore moje,
ja ustreptala iza njih stojim
sa tobom, s nožem u srcu,
ako osmehom zalelujaš zavese,
poželeću da ga istrgnern,
tog časa ću, plašim se, umreti.
Tvoji strahovi
ostaće sapleteni na mojoj kapiji,
nemiri posečeni k'o hrast kraj puta,
tvoje želje posrnule
izdahnuće na mom pragu,
u blato će čežnje nežne,
izgorećes od čekanja,
uvenućeš od jadanja
kad u jesen bol zašušti.
Zato, nemoj da pogledom
kuneš prozore moje,
ja ustreptala iza njih stojim
sa tobom, s nožem u srcu,
ako osmehom zalelujaš zavese,
poželeću da ga istrgnern,
a tog časa ću, plašim se,
umreti za tobom...
(C) Biljana Babanić
Paraćin