Pages: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 ...228 229 230 Next

VEČERAS TE NEĆU NAJVIŠE NA SVETU

0
Print Friendly

VEČERAS TE NEĆU NAJVIŠE NA SVETU



Večeras te neću najviše na svetu,

pa makar mi rekli da si zadnji izvor
s kog će usne piti, a ruke se miti.
              Večeras te neću najviše na svetu,
a znam, život moj se, od te’, neće skriti…..

Večeras ti ne dam u krletke misli,
prorekli mi makar, paklove da prođem,
bosa da ih gazim, ruke da ne mazim.
                   Večeras ti ne dam u krletke misli,
a,znam, istim ognjem  sebe ću da kaznim.

Večeras se tobom ništa neće zvati,
pa makar mi zorom zanemela snaga
da ne mogu reći, pevati o sreći.
           Večeras se  tobom ništa neće zvati,
a,znam, rešeno je – nikad niko treći.

Večeras te neću naviše na svetu,
pa makar sve sile da mi te prinesu
skerletnog u moći,u  ranjivoj noći.
             Večeras te neću najviše na svetu,
a znam,život moj će, lopov,sam ti doći.

VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 0.0/10 (0 votes cast)
VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 0 (from 0 votes)

Continue Reading

Slučajni izbor pesme:
PRIČA… – Milan Gluščević

2
Print Friendly

MilanG

PRIČA…

Mnoge su priče ličile,
Ali ja bih izabrao ovu:
Noć, nepoznata žena
I kiša na njenom licu…

Možda plače, ne znam
Pitao sam tiho, učtivo;
Stajao bih malo duže,
Čekao pravi odgovor…

Ali samo sam dobio kišu,
Koju brisah na mom licu;
Uplašen njene tišine,
Polako sam odlazio…

Mnoge su priče pričane,
Ali ja bih pričao ovu:
Otvorila je kišobran,
I u noć polako krenula…

(C) Milan Gluščević

VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 8.0/10 (5 votes cast)
VN:F [1.9.13_1145]
Rating: +2 (from 2 votes)
Posted in: Milan Gluščević

Continue Reading

Пеко ЛАЛИЧИЋ, ПРИКАЗ КЊИГЕ БОРИСЛАВЕ ДВОРАНАЦ

0
Print Friendly

Пеко Лаличић

ВЕНАЦ ЛЕПОТЕ

Борислава Дворанац: Пастув и срна, ИП ,,Графокартон“, Пријепоље, 2012.

Збирка песама ,,Пастув и срна“ Бориславе Дворанац саткана је од шест лирских и мисаоних целина које, као попинском копчом спојене, чине особен венац лепоте који јасно одражава њену заокупљеност општељудским сновима и оним универзалним, спознајним и очекиваним, а сопственим, особеним и човеку намењеним судовима и вредностима. Она је и специфичан манифест ауторкине жеље да као кроз исповест и без страхова искаже своја осећања, промишљања, хтења и поетска зрења, којима би да провери себе, па нас зато песмом води путем свакодневног, бивствујућег, егзистенционалног, жељеног и свима потребног.
Поетски пут започет књигом ,,Ледени људи“, пред иконом Свете Tројеручице, ова поетеса наставља пастувским темпом и срнећим скоковима, да би и у овој књизи жаром песничке љубави проговорила о песнику самом и као кроз плач анђела или Пепељугин сан, не отварајући ране до краја, и о сизифовској мајци и крвавим силницима, упозоравајући да на глуве не треба траћити глас.
Лагано и наизглед лепршавом мишљу и из цуклуса у циклус, унутрашњом мелодијом сваке песме поетеса указује да бојама маште снева и словима жубори. И то је оно што карактерише ову стихозбирку јер је њена поетска зрелост распеванија и очито да до нас допире из јаког врела, па отуда и снаге да љуби: дечака, старицу, песника, све лепо и све човеку намењено. И да неизмерно поклања љубав њему сниваном и њему постојећем. И љуби онако како то само песник уме.
Поред искрене мисли и уочљиве доминације мисаоног набоја, видну специфичност овом успелом поетском остварењу дају честе психолошке паузе које истичу и у први план стављају ауторкину идеју, те је тако издижу изнад оног емотивног, што песми даје вишедимензионалност а читаоцу намеће запитаност и потребу да промишља, што би требало да буде и циљ сваког књижевног дела.
Ово је, дакле, књига која тражи да пажљиво следимо ауторкина промишљања и емоције и између редова откривамо бројне поруке и интиме, па је скоро немогуће да тако не пронађемо и себе.
Борислава Дворанац влада речју тако да јој је форма у функцији песме, која бива њена слика и њено уточиште. Она као да следи Васка Попу: пише јасним изразом и лаганим стилом, па и онако андрићевски: да речима буде тесно а мислима широко, не губи се већ вешто кормилари да би поетским титрајима проговорила о својим жељама, чежњама, успоменама, о њему, о песми и песнику, животу… и тако дала одговоре на бројна животна питања, да би песмом трајала у времену. И све то природно, неусиљено, наизглед обично, јер љуби у песмама, и не виче већ дарује крила,
јер:
ко није љубио песника
не зна шта је љубав

та тајна ти је знана
ти си кључар срца
не једног
не пет
већ свих који те упознају

и волиш песниче
љубиш истом страшћу
све

Ово је стихозбирка поетесе која не само да поседује раскошни песнички талент већ и умеће да читаоца као кроз игру обаспе топлином и нежношћу којом љуби време у коме ствара и оне за које ствара а да никада до краја не открије своју приватност и у потпуности искаже себе.
Читајући ову књигу немогуће је не уочити да свака песма зрачи особеном топлином и не схватити да је то одраз духовне лепоте поетесе која јој даје снагу да осећаје претаче у речи којима плени: јер пева из потребе, из срца, из ума и за оне који знају да снивају, да добру песму препознају и да јој се свим срцем дају. А одувек је човеков опстанак без песме био тежак, јер она подиже, снажи и напред води. Она зближава, дарује, повезује. Она чини да људи прозборе лепотом, топлином, љубављу. Да из њих живот зрачи. Да буду људи, племенитији и човеку наклоњенији.
И на крају, немогуће је не констатовати да је ово књига поетског блеска бескрајног сјаја и трептаја особе која снажно оглашава себе, те од ње треба очекивати нове лепоте које нас неће оставити равнодушним и које ће чинити да се читалац осећа опуштеније и богатије јер схвати да је открио праве бисере и да уз такве лепоте живот има смисла. Зато је треба с пажњом читати.

VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 0.0/10 (0 votes cast)
VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 0 (from 0 votes)

Continue Reading

EVA- Miladinovic Sandra

0
Print Friendly

Eva

 

Po secanjima,

ne bi se reklo da sam zlatna prasina

suncanog jutra!

Heruvim mi nije partner u tangu,

a, nisam ni ona zvezda kraj meseca,

sto tka s’ njim price iz noci u noc!

 

Eh! Toliko toga bih saznala,

recenice bi letele kao zvuci

Juzno americkih  karnevala!

Stranice bi se same spajale,

a, knjiga sama nastajala,

sa koricama od kristala,

sto svetle daleko kroz svemir!

 

Spustam stopalo u more,

sapat njegov je divan,

u zagrljaju sa njim opet tonem,

do bisernih daljina!!!

Neko me zove, ne cujem dobro!

Stremim dalje u susret beloj ladji

sto izvodi piruete po talasima!

Kako je divna, izmisljeno lepa!

Kapetan licno mi mase,

to njegov glas je bio,

brine se kaze, da galebu nije slomljeno krilo,

a, opet sada vidi ljudsko bice!

Hvala, putnice, hvala- kazem!

Ja jesam malo zalutala,

ali, ne zalim, jer mi je sada dusa puna,

imam snage da se nazad vratim,

s biserima  u kosi, a nisam sirena,

vec samo jedan osecajna, nezna i

krhka zena, zeljna  da ne drema,

vec da zaviri u skrinju

prastaru i sakrivenu!

 

Evu-prvu zenu!!!!

 

© Miladinovic Sandra

 

 

VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 0.0/10 (0 votes cast)
VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 0 (from 0 votes)
Posted in: Nekategorizovano

Continue Reading

,,PASTUV I SRNA“ – BORISLAVE DVORANAC

0
Print Friendly

,,PASTUV I SRNA“ – NOVA KNJIGA BORISLAVE DVORANAC

Управо је стигла вест да је наша књижевност богатија за још једно књижевно остварење, јер је из штампе изашла књига песама ,,ПАСТУВ И СРНА“ Бориславе ДВОРАНАЦ из Новог Сада, као њена друга стихозбирка.
Издавач је ИП ,,Графокартон“ Пријепоље.
Корице и компјутерску припрему урадио је Дејан Стојковић из Мајданпека
www.dejanstojkovic.com
Књига је штампана на 116 страница, урађена је у тврдом и пластифицираном повезу и садржи 69 песама разврстаних у 6 циклуса.

VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 10.0/10 (1 vote cast)
VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 0 (from 0 votes)

Continue Reading

Pesma u prozi 33 — Marina Adamović

2
Print Friendly

nešto se dešava …. greška je što među mojim usnama

klizi samo noćna tišina

pesme navlače kartonske zavese

da ne vidim svoje ime

nešto se čudno dešava

ja sebe ne nazirem – pa

jedina sam stvar od koje se ne mogu udaljiti.

sebe ću stalno doticati da bih se podsetila ko sam

 

uspavaću se na koricama knjige

jer je sve previše čudno

 

Kada se budem probudila

nece to biti ni jutro ni vece

vec samo ona svetlost u grudima

Déjà vu ab astra

 

 

kamin(nn)gs

VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 10.0/10 (3 votes cast)
VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 0 (from 0 votes)
Posted in: Marina Adamović

Continue Reading

Pesma u prozi 35 — Marina Adamović

0
Print Friendly

 

ne poričem, suče, boga možda ima, ali ga svojim očima nisam videla

videla sam oblake kako probodene nebo halapljivo ždere

videla sam nežne Sunčeve zrake kako se plačno dozivaju

i usplamtalo lišće koje grana od sebe drsko odbacuje

a on

nije ni trepnuo

nije ni prstom pokazao zlo

samo je dan izdisao memlu dok je bio na pokopu

ne porišem, suče

presudi mi, ti si karma ravnodušnog groma

hajde već jednom, kazni me

pa ćemo onda raspravljati o bogu po mojim trulim vijugama

 

 

kamin(nn)gs

VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 10.0/10 (3 votes cast)
VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 0 (from 0 votes)
Posted in: Marina Adamović

Continue Reading

Ко зна где

0
Print Friendly

Ни идеали,
ни снови,
ни узори.
Само жеље,
тренутне
жеље.
Које воде
ко зна где.
Чудно је то
како човек
који би погинуо
за своје циљеве,
идеје и идеале
иде ко зна где.

VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 10.0/10 (4 votes cast)
VN:F [1.9.13_1145]
Rating: +1 (from 1 vote)
Posted in: Ana Smiljković

Continue Reading

Пеко ЛАЛИЧИЋ, МОЈ РЕЦЕПТ

0
Print Friendly

Пеко ЛАЛИЧИЋ

МОЈ РЕЦЕПТ

Ако здрав желиш бити
у шумицу пођи и ти.

Пријатељску ти пружам руку,
поједимо по јабуку.

А после ће по чашу млека
донети нам моја сека.

Пријаће нам и добар сан,
напоран је био дан.

Пријаће нам и смех голи
а и да нас неко воли.

Добро је да и ми волимо,
јер и себи добро чинимо.

Све ово треба применити,
ако здрав желиш бити.

VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 0.0/10 (0 votes cast)
VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 0 (from 0 votes)

Continue Reading

Borislava DVORANAC, I Z A Đ I

1
Print Friendly

Borislava DVORANAC

I Z A Đ I

Uhodiš me tišinom

mamiš bolom

zvezdanim poljem hraniš
umivaš potokom

u meni stanuješ
zbog mene postojiš

ne plaši se

izađi

VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 0.0/10 (0 votes cast)
VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 0 (from 0 votes)
Posted in: Borislava Dvoranac

Continue Reading

Peko LALIČIĆ, Iz ,,VRTOGLAVICA UMA“

0
Print Friendly

Dok prođe kroz užarene glave,
izgubi se svaki smisao.
__________________________
Iz moje knjige aforizama
,,Vrtoglavice uma“ (2007.)

VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 0.0/10 (0 votes cast)
VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 0 (from 0 votes)
Posted in: Peko Laličić

Continue Reading

Tisina, i opet..

0
Print Friendly

Otvorena rana sto je srce dira, 

labilna kao zivot leptira,

plac vioilne stare,

kidanje zica, mrak. 

 

Kao mac, mac u kamenu,

kao trn u oku, kao minut,

minut u sekundi?

 

Godina prosla, dan nikako,

cini mi se rdja, jos je teze.

Promaja teska vrata otvori,

emocija na slobodi.

 

Trag u pesku izbrisan,

vazduh vetrom odnet,

kisa slana, kisa so na ranu,

tisina, navika? .. i opet.. 

 

VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 10.0/10 (3 votes cast)
VN:F [1.9.13_1145]
Rating: +2 (from 2 votes)
Posted in: Milica Žurkić

Continue Reading

Borislava DVORANAC, VRAPČEV JAHAČ

0
Print Friendly

Borislava DVORANAC
VRAPČEV JAHAČ

Kleči nad tvojom senkom
jahač vrapčev
bojažljivo dete noći
neustrašivi oklopnik
ratnik ljubavni

za otkucaj srca u boj
po biser na dno mora

mesečeve brazde su mu znane
i sve tvoje rane

bezbrižan budi
jahač vrapčev
neustrašivi oklopnik
ratnik ljubavni
bdi

VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 10.0/10 (1 vote cast)
VN:F [1.9.13_1145]
Rating: +1 (from 1 vote)
Posted in: Borislava Dvoranac

Continue Reading

Пеко ЛАЛИЧИЋ, Из ,,Вртоглавица ума“

0
Print Friendly

КОД НАС ТУКУ ОНЕ КОЈИ ВУКУ,
А КИТЕ ЛЕЊЕ И СИТЕ !
_____________________________
Из моје књиге афоризама
,,Вртоглавице ума“ (2007.)

VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 10.0/10 (1 vote cast)
VN:F [1.9.13_1145]
Rating: +1 (from 1 vote)
Posted in: Peko Laličić

Continue Reading

Пеко ЛАЛИЧИЋ. ПЕВАЈТЕ, ДА БИСМО МИ РАСЛИ

0
Print Friendly

ПЕВАЈТЕ, ДА БИСМО МИ РАСЛИ

Певајте одрасли,
да бисмо ми уз песму расли.

Нека смеха буде као кише,
да растемо брже и више.

Нека нестане мржње и рата,
да на сваком континенту имам брата.

Нека љубав покаже лице,
да свуда имам и сестрице.

Нека планета песма буде,
да у добре израстемо људе.

Смелије и јаче певајте одрасли,
да бисмо ми уз песму расли.
________________________________________
Из моје књиге у припреми ,,Звездама у сусрет“
- циклус ,, П о р у к е“

VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 10.0/10 (1 vote cast)
VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 0 (from 0 votes)

Continue Reading

Na dan kada naučimo kako ulice dobijaju imena

0
Print Friendly

Na dan kada naučimo kako ulice dobijaju imena
I zaronimo u geometriju oštrih slijepih uglova
Što žive svoje živote između dva sna
Milimetri snage mogu se istopiti
U mapama i stazama
Muzejima na raskršću
U semaforima što bespomoćno trepću
Ako želje bilborduju staze do pakla
U slike obmane grube zabave za posjetioce što kažu
Mi smo sad fini pristojni ljudi
Više ne gledamo kako mečka igra
Probadana žaračem
Jer smo saznali bol njenog makabra
Ali ipak smo stavili rukavice
Otišli do njenog Zoo vrta
Tražeći da nam da intervju
Iako nikad ni riječ nije rekla

Na dan kada naučimo kako ulice dobijaju imena
Ispisuje se jedan aforizam bola
Što hrani se na kraju redova
I stiska adresu remek djelo
On pulsira ‘mjesta molim mjesta da pokucam
Bez imena mrtva ste ulica
Došao sam da zaplačem kraj zvona na vratima
Što zvoni spram putujećeg prodavca snova
Što došao je samo da pozdravi majku
Jer danas ne prodaje ništa
Čak ni Boga za mjesečni prihod
Nijedan recept za srećniji život
Danas je došao da pita spavaće sobe na spratu
O malom dječaku što mokrio je u krevet
I skrivao svoje košmare pod dušek
I matrici dizajniranoj što živi u kutiji za igračke
Među jednonogim olovnim vojnicima
Kraj lutke djevojčice sa šibicama
Obeščašćene pod Božićnom jelkom’

Na dan kada naučimo kako ulice dobijaju imena
Vozovi stanu zanijemili na šinama
Slijepi se putnici iskrcavaju peroni pucaju
Trgovi se crvene od paradajz revolucija
Što flertuju sa metaforama krvi
Bare podojene Majkom Hrabrošću
Isparavaju u sušama južnih zraka
I vraćaju se sa rodama što ne rađaju djecu

Na dan kada naučimo kako ulice dobijaju imena
Zidovi stružu svoju farbu suzno tražeći
Boju nečijih očiju u svakoj zidanost da udave
I apokaliptično kriptični grafiti
Pomjeraju kaldrmisane ulice
I svi tramvaji nazvani po točkovima vremena
Pomjeraju beskrajne gradove u svemiru
Što oplakuju avionske nesreće
Kad rukama isprepletanim gradimo mreže velegrada
Kao pauci sobom izjedeni što pletu
Tragove sopstvene pljuvačke da bi uredno bili usisani
U danima kad stanodavac ima vremena da očisti prašinu

Naučimo da ulice mijenjaju imena
Onako kako zmije mijenjaju košuljice
Ali nikada način vijuganja
Naučimo da postoje hiljade bezimenih heroja
Koji sklupčani na uglovima prose mjesto
Gdje ulice neće imati imena
Koji nikad nisu zaradili ulicu što će se po njima zvati
Zahvaljujući nekom istoričaru što silovao je tekst u fusnotama
I oprao ruke krivice nad zločinom
Što ulice pokreće da kruže
Što uglove pokreće do sljepila
Sa vlasnikom podataka bez vizije
Što umače svoje pero u bare onoga
Što treba da bude značajno sjećanje

©Miroslava Odalović

VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 10.0/10 (1 vote cast)
VN:F [1.9.13_1145]
Rating: +1 (from 1 vote)
Posted in: Miroslava Odalović

Continue Reading
Pages: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 ...228 229 230 Next

OVDE PIŠU PESNICI…

PoezijaRS&GOOGLE+

KNJIŽEVNI KLUBOVI

KnjizKlubovi

Ko je na blogu

Na vezi : 5 Gosta, 4 Pretraživača

ANKETA

Da li Vam se dopada nov dizajn BLOGA

View Results

Loading ... Loading ...

STATISTIKA BLOGA

  • Korisnika 153
  • Pesama 3,448
  • Komentara 6,143
  • Strana 7
  • Kategorije 176
  • Linkova 8
  • Reči u pesmama 324,999
  • Reči u kometarima 158,119

PESMA 2008. GODINE

GocaPesmaGodineVREMEJE
Gordana Knežević

VREME JE

Kao izmaglica
obavijena svilenkastom
koprenom sna
trajem u prostoru
ne zavaravajući se više
da mogu kad hoću
sa tvog dlana liznuti
zeleni izvor tišine

Postojim nesmotrena
kao misao
i neprisutna i hitra i svirepa
i mazna
nepopravljivo uporna
na vetrometini pokislog
prvog zaloga usamljenosti

Smejem se vlastitoj nemoći
u beznadežnom pokušaju
da ti se iz daha iskradem
i predajem se
ovoj veštičjoj nadarenosti
da se u reč pretvorim
i razbijem o hridi
tvrdo nejestivog propadanja

Šutiram upozorenje
kao svojeglavo
bacanje kamena na svilu
guram urezanim borama teret
svojih izgubljenih četrdeset godina
uvrežena u ove hladne kotrljajuće
bele raspukline
u memoriji zaboravljenog hodočašća

Vreme je da se pokloni i kaže hvala
ili da se okrene i ode i ne kaže ništa

(C) Gordana Knežević

Pročitajte
izveštaj sa V susreta PoezijaSCG

GOGLE OGLASI


Web hosting

ARHIVA ČLANAKA

januar 2012.
P U S Č P S N
« dec    
 1
2345678
9101112131415
16171819202122
23242526272829
3031