Posted by AleksandraM on 28/01/2012 at 1:40 am
VEČERAS TE NEĆU NAJVIŠE NA SVETU
Večeras te neću najviše na svetu,
pa makar mi rekli da si zadnji izvor
s kog će usne piti, a ruke se miti.
Večeras te neću najviše na svetu,
a znam, život moj se, od te’, neće skriti…..
Večeras ti ne dam u krletke misli,
prorekli mi makar, paklove da prođem,
bosa da ih gazim, ruke da ne mazim.
Večeras ti ne dam u krletke misli,
a,znam, istim ognjem sebe ću da kaznim.
Večeras se tobom ništa neće zvati,
pa makar mi zorom zanemela snaga
da ne mogu reći, pevati o sreći.
Večeras se tobom ništa neće zvati,
a,znam, rešeno je – nikad niko treći.
Večeras te neću naviše na svetu,
pa makar sve sile da mi te prinesu
skerletnog u moći,u ranjivoj noći.
Večeras te neću najviše na svetu,
a znam,život moj će, lopov,sam ti doći.
VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 0.0/10 (0 votes cast)
VN:F [1.9.13_1145]
Continue Reading
Posted by Gluščević Milan on 25/12/2009 at 7:30 pm

PRIČA…
Mnoge su priče ličile,
Ali ja bih izabrao ovu:
Noć, nepoznata žena
I kiša na njenom licu…
Možda plače, ne znam
Pitao sam tiho, učtivo;
Stajao bih malo duže,
Čekao pravi odgovor…
Ali samo sam dobio kišu,
Koju brisah na mom licu;
Uplašen njene tišine,
Polako sam odlazio…
Mnoge su priče pričane,
Ali ja bih pričao ovu:
Otvorila je kišobran,
I u noć polako krenula…
(C) Milan Gluščević
VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 8.0/10 (5 votes cast)
VN:F [1.9.13_1145]
Rating: +2 (from 2 votes)
Continue Reading
Posted by PekoL on 27/01/2012 at 2:27 am
Пеко Лаличић
ВЕНАЦ ЛЕПОТЕ
Борислава Дворанац: Пастув и срна, ИП ,,Графокартон“, Пријепоље, 2012.
Збирка песама ,,Пастув и срна“ Бориславе Дворанац саткана је од шест лирских и мисаоних целина које, као попинском копчом спојене, чине особен венац лепоте који јасно одражава њену заокупљеност општељудским сновима и оним универзалним, спознајним и очекиваним, а сопственим, особеним и човеку намењеним судовима и вредностима. Она је и специфичан манифест ауторкине жеље да као кроз исповест и без страхова искаже своја осећања, промишљања, хтења и поетска зрења, којима би да провери себе, па нас зато песмом води путем свакодневног, бивствујућег, егзистенционалног, жељеног и свима потребног.
Поетски пут започет књигом ,,Ледени људи“, пред иконом Свете Tројеручице, ова поетеса наставља пастувским темпом и срнећим скоковима, да би и у овој књизи жаром песничке љубави проговорила о песнику самом и као кроз плач анђела или Пепељугин сан, не отварајући ране до краја, и о сизифовској мајци и крвавим силницима, упозоравајући да на глуве не треба траћити глас.
Лагано и наизглед лепршавом мишљу и из цуклуса у циклус, унутрашњом мелодијом сваке песме поетеса указује да бојама маште снева и словима жубори. И то је оно што карактерише ову стихозбирку јер је њена поетска зрелост распеванија и очито да до нас допире из јаког врела, па отуда и снаге да љуби: дечака, старицу, песника, све лепо и све човеку намењено. И да неизмерно поклања љубав њему сниваном и њему постојећем. И љуби онако како то само песник уме.
Поред искрене мисли и уочљиве доминације мисаоног набоја, видну специфичност овом успелом поетском остварењу дају честе психолошке паузе које истичу и у први план стављају ауторкину идеју, те је тако издижу изнад оног емотивног, што песми даје вишедимензионалност а читаоцу намеће запитаност и потребу да промишља, што би требало да буде и циљ сваког књижевног дела.
Ово је, дакле, књига која тражи да пажљиво следимо ауторкина промишљања и емоције и између редова откривамо бројне поруке и интиме, па је скоро немогуће да тако не пронађемо и себе.
Борислава Дворанац влада речју тако да јој је форма у функцији песме, која бива њена слика и њено уточиште. Она као да следи Васка Попу: пише јасним изразом и лаганим стилом, па и онако андрићевски: да речима буде тесно а мислима широко, не губи се већ вешто кормилари да би поетским титрајима проговорила о својим жељама, чежњама, успоменама, о њему, о песми и песнику, животу… и тако дала одговоре на бројна животна питања, да би песмом трајала у времену. И све то природно, неусиљено, наизглед обично, јер љуби у песмама, и не виче већ дарује крила,
јер:
ко није љубио песника
не зна шта је љубав
та тајна ти је знана
ти си кључар срца
не једног
не пет
већ свих који те упознају
и волиш песниче
љубиш истом страшћу
све
Ово је стихозбирка поетесе која не само да поседује раскошни песнички талент већ и умеће да читаоца као кроз игру обаспе топлином и нежношћу којом љуби време у коме ствара и оне за које ствара а да никада до краја не открије своју приватност и у потпуности искаже себе.
Читајући ову књигу немогуће је не уочити да свака песма зрачи особеном топлином и не схватити да је то одраз духовне лепоте поетесе која јој даје снагу да осећаје претаче у речи којима плени: јер пева из потребе, из срца, из ума и за оне који знају да снивају, да добру песму препознају и да јој се свим срцем дају. А одувек је човеков опстанак без песме био тежак, јер она подиже, снажи и напред води. Она зближава, дарује, повезује. Она чини да људи прозборе лепотом, топлином, љубављу. Да из њих живот зрачи. Да буду људи, племенитији и човеку наклоњенији.
И на крају, немогуће је не констатовати да је ово књига поетског блеска бескрајног сјаја и трептаја особе која снажно оглашава себе, те од ње треба очекивати нове лепоте које нас неће оставити равнодушним и које ће чинити да се читалац осећа опуштеније и богатије јер схвати да је открио праве бисере и да уз такве лепоте живот има смисла. Зато је треба с пажњом читати.

VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 0.0/10 (0 votes cast)
VN:F [1.9.13_1145]
Continue Reading
Posted by SandraM on 26/01/2012 at 9:20 pm

Eva
Po secanjima,
ne bi se reklo da sam zlatna prasina
suncanog jutra!
Heruvim mi nije partner u tangu,
a, nisam ni ona zvezda kraj meseca,
sto tka s’ njim price iz noci u noc!
Eh! Toliko toga bih saznala,
recenice bi letele kao zvuci
Juzno americkih karnevala!
Stranice bi se same spajale,
a, knjiga sama nastajala,
sa koricama od kristala,
sto svetle daleko kroz svemir!
Spustam stopalo u more,
sapat njegov je divan,
u zagrljaju sa njim opet tonem,
do bisernih daljina!!!
Neko me zove, ne cujem dobro!
Stremim dalje u susret beloj ladji
sto izvodi piruete po talasima!
Kako je divna, izmisljeno lepa!
Kapetan licno mi mase,
to njegov glas je bio,
brine se kaze, da galebu nije slomljeno krilo,
a, opet sada vidi ljudsko bice!
Hvala, putnice, hvala- kazem!
Ja jesam malo zalutala,
ali, ne zalim, jer mi je sada dusa puna,
imam snage da se nazad vratim,
s biserima u kosi, a nisam sirena,
vec samo jedan osecajna, nezna i
krhka zena, zeljna da ne drema,
vec da zaviri u skrinju
prastaru i sakrivenu!
Evu-prvu zenu!!!!
© Miladinovic Sandra
VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 0.0/10 (0 votes cast)
VN:F [1.9.13_1145]
Continue Reading
Posted by PekoL on 25/01/2012 at 10:04 pm
,,PASTUV I SRNA“ – NOVA KNJIGA BORISLAVE DVORANAC
Управо је стигла вест да је наша књижевност богатија за још једно књижевно остварење, јер је из штампе изашла књига песама ,,ПАСТУВ И СРНА“ Бориславе ДВОРАНАЦ из Новог Сада, као њена друга стихозбирка.
Издавач је ИП ,,Графокартон“ Пријепоље.
Корице и компјутерску припрему урадио је Дејан Стојковић из Мајданпека
www.dejanstojkovic.com
Књига је штампана на 116 страница, урађена је у тврдом и пластифицираном повезу и садржи 69 песама разврстаних у 6 циклуса.

VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 10.0/10 (1 vote cast)
VN:F [1.9.13_1145]
Continue Reading
Posted by poetessa on at 4:28 pm
nešto se dešava …. greška je što među mojim usnama
klizi samo noćna tišina
pesme navlače kartonske zavese
da ne vidim svoje ime
nešto se čudno dešava
ja sebe ne nazirem – pa
jedina sam stvar od koje se ne mogu udaljiti.
sebe ću stalno doticati da bih se podsetila ko sam
uspavaću se na koricama knjige
jer je sve previše čudno
Kada se budem probudila
nece to biti ni jutro ni vece
vec samo ona svetlost u grudima
Déjà vu ab astra
kamin(nn)gs
VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 10.0/10 (3 votes cast)
VN:F [1.9.13_1145]
Continue Reading
Posted by poetessa on at 4:26 pm
ne poričem, suče, boga možda ima, ali ga svojim očima nisam videla
videla sam oblake kako probodene nebo halapljivo ždere
videla sam nežne Sunčeve zrake kako se plačno dozivaju
i usplamtalo lišće koje grana od sebe drsko odbacuje
a on
nije ni trepnuo
nije ni prstom pokazao zlo
samo je dan izdisao memlu dok je bio na pokopu
ne porišem, suče
presudi mi, ti si karma ravnodušnog groma
hajde već jednom, kazni me
pa ćemo onda raspravljati o bogu po mojim trulim vijugama
kamin(nn)gs
VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 10.0/10 (3 votes cast)
VN:F [1.9.13_1145]
Continue Reading
Posted by Ana on at 3:08 am
Ни идеали,
ни снови,
ни узори.
Само жеље,
тренутне
жеље.
Које воде
ко зна где.
Чудно је то
како човек
који би погинуо
за своје циљеве,
идеје и идеале
иде ко зна где.
VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 10.0/10 (4 votes cast)
VN:F [1.9.13_1145]
Continue Reading
Posted by PekoL on 24/01/2012 at 11:25 pm
Пеко ЛАЛИЧИЋ
МОЈ РЕЦЕПТ
Ако здрав желиш бити
у шумицу пођи и ти.
Пријатељску ти пружам руку,
поједимо по јабуку.
А после ће по чашу млека
донети нам моја сека.
Пријаће нам и добар сан,
напоран је био дан.
Пријаће нам и смех голи
а и да нас неко воли.
Добро је да и ми волимо,
јер и себи добро чинимо.
Све ово треба применити,
ако здрав желиш бити.

VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 0.0/10 (0 votes cast)
VN:F [1.9.13_1145]
Continue Reading
Posted by PekoL on at 11:19 pm
Borislava DVORANAC
I Z A Đ I
Uhodiš me tišinom
mamiš bolom
zvezdanim poljem hraniš
umivaš potokom
u meni stanuješ
zbog mene postojiš
ne plaši se
izađi

VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 0.0/10 (0 votes cast)
VN:F [1.9.13_1145]
Continue Reading
Posted by PekoL on at 11:12 pm
Dok prođe kroz užarene glave,
izgubi se svaki smisao.
__________________________
Iz moje knjige aforizama
,,Vrtoglavice uma“ (2007.)

VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 0.0/10 (0 votes cast)
VN:F [1.9.13_1145]
Continue Reading
Posted by Žurkić Milica on at 1:44 am
Otvorena rana sto je srce dira,
labilna kao zivot leptira,
plac vioilne stare,
kidanje zica, mrak.
Kao mac, mac u kamenu,
kao trn u oku, kao minut,
minut u sekundi?
Godina prosla, dan nikako,
cini mi se rdja, jos je teze.
Promaja teska vrata otvori,
emocija na slobodi.
Trag u pesku izbrisan,
vazduh vetrom odnet,
kisa slana, kisa so na ranu,
tisina, navika? .. i opet..
VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 10.0/10 (3 votes cast)
VN:F [1.9.13_1145]
Rating: +2 (from 2 votes)
Continue Reading
Posted by PekoL on 23/01/2012 at 4:30 pm
Borislava DVORANAC
VRAPČEV JAHAČ
Kleči nad tvojom senkom
jahač vrapčev
bojažljivo dete noći
neustrašivi oklopnik
ratnik ljubavni
za otkucaj srca u boj
po biser na dno mora
mesečeve brazde su mu znane
i sve tvoje rane
bezbrižan budi
jahač vrapčev
neustrašivi oklopnik
ratnik ljubavni
bdi

VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 10.0/10 (1 vote cast)
VN:F [1.9.13_1145]
Continue Reading
Posted by PekoL on at 4:25 pm

КОД НАС ТУКУ ОНЕ КОЈИ ВУКУ,
А КИТЕ ЛЕЊЕ И СИТЕ !
_____________________________
Из моје књиге афоризама
,,Вртоглавице ума“ (2007.)
VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 10.0/10 (1 vote cast)
VN:F [1.9.13_1145]
Continue Reading
Posted by PekoL on at 4:19 pm
ПЕВАЈТЕ, ДА БИСМО МИ РАСЛИ
Певајте одрасли,
да бисмо ми уз песму расли.
Нека смеха буде као кише,
да растемо брже и више.
Нека нестане мржње и рата,
да на сваком континенту имам брата.
Нека љубав покаже лице,
да свуда имам и сестрице.
Нека планета песма буде,
да у добре израстемо људе.
Смелије и јаче певајте одрасли,
да бисмо ми уз песму расли.
________________________________________
Из моје књиге у припреми ,,Звездама у сусрет“
- циклус ,, П о р у к е“

VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 10.0/10 (1 vote cast)
VN:F [1.9.13_1145]
Continue Reading
Posted by MiroslavaO on 22/01/2012 at 2:46 pm
Na dan kada naučimo kako ulice dobijaju imena
I zaronimo u geometriju oštrih slijepih uglova
Što žive svoje živote između dva sna
Milimetri snage mogu se istopiti
U mapama i stazama
Muzejima na raskršću
U semaforima što bespomoćno trepću
Ako želje bilborduju staze do pakla
U slike obmane grube zabave za posjetioce što kažu
Mi smo sad fini pristojni ljudi
Više ne gledamo kako mečka igra
Probadana žaračem
Jer smo saznali bol njenog makabra
Ali ipak smo stavili rukavice
Otišli do njenog Zoo vrta
Tražeći da nam da intervju
Iako nikad ni riječ nije rekla
Na dan kada naučimo kako ulice dobijaju imena
Ispisuje se jedan aforizam bola
Što hrani se na kraju redova
I stiska adresu remek djelo
On pulsira ‘mjesta molim mjesta da pokucam
Bez imena mrtva ste ulica
Došao sam da zaplačem kraj zvona na vratima
Što zvoni spram putujećeg prodavca snova
Što došao je samo da pozdravi majku
Jer danas ne prodaje ništa
Čak ni Boga za mjesečni prihod
Nijedan recept za srećniji život
Danas je došao da pita spavaće sobe na spratu
O malom dječaku što mokrio je u krevet
I skrivao svoje košmare pod dušek
I matrici dizajniranoj što živi u kutiji za igračke
Među jednonogim olovnim vojnicima
Kraj lutke djevojčice sa šibicama
Obeščašćene pod Božićnom jelkom’
Na dan kada naučimo kako ulice dobijaju imena
Vozovi stanu zanijemili na šinama
Slijepi se putnici iskrcavaju peroni pucaju
Trgovi se crvene od paradajz revolucija
Što flertuju sa metaforama krvi
Bare podojene Majkom Hrabrošću
Isparavaju u sušama južnih zraka
I vraćaju se sa rodama što ne rađaju djecu
Na dan kada naučimo kako ulice dobijaju imena
Zidovi stružu svoju farbu suzno tražeći
Boju nečijih očiju u svakoj zidanost da udave
I apokaliptično kriptični grafiti
Pomjeraju kaldrmisane ulice
I svi tramvaji nazvani po točkovima vremena
Pomjeraju beskrajne gradove u svemiru
Što oplakuju avionske nesreće
Kad rukama isprepletanim gradimo mreže velegrada
Kao pauci sobom izjedeni što pletu
Tragove sopstvene pljuvačke da bi uredno bili usisani
U danima kad stanodavac ima vremena da očisti prašinu
Naučimo da ulice mijenjaju imena
Onako kako zmije mijenjaju košuljice
Ali nikada način vijuganja
Naučimo da postoje hiljade bezimenih heroja
Koji sklupčani na uglovima prose mjesto
Gdje ulice neće imati imena
Koji nikad nisu zaradili ulicu što će se po njima zvati
Zahvaljujući nekom istoričaru što silovao je tekst u fusnotama
I oprao ruke krivice nad zločinom
Što ulice pokreće da kruže
Što uglove pokreće do sljepila
Sa vlasnikom podataka bez vizije
Što umače svoje pero u bare onoga
Što treba da bude značajno sjećanje
©Miroslava Odalović
VN:F [1.9.13_1145]
Rating: 10.0/10 (1 vote cast)
VN:F [1.9.13_1145]
Continue Reading
Pages:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
...228
229
230
Next