
ALTER EGO
Ako želim da pišem, moraću to o nekome koga dobro znam, ili o nečemu što je, na bilo koji način, postojalo u meni, bilo stvarno doživljeno. To znam sigurno. Ne bih mogla izmišljati priče koje bi sadržale nešto“ van mog razuma“. Tako bi bila ostvarena samo (ili uglavnom) estetska vrednost. A ja neću da u mojoj priči ljudii uživaju, da kažu kako je čudna, kako im se dopada zato što je „maštovita“. Hoću da je tokom pisanja još jednom proživim. Samo tako mogu iskreno da je stvorim.
…1…
Sve što je bilo
Prošlošću ne zovi,
A što će biti –
Već u tebi živi
Imala je 11 godina kada je nastavnika biologije pitala: „ Čemu služi obnavljanje živih bića, ljudi, pre svega? Zašto se rađa i umire?“
On se nasmejao, ljubazno je pogledao , ali nije odgovorio.
Više se nije sećala zašto je to pitala. Ipak, taj trenutak nije zaboravila. Ma šta kasnije učila, radila, često je nailazila na isti problem-kako shvatiti razlog postojanja? U svemu je tražila smisao, vezivala se za svoja opredeljenja, ali nikada joj nije bilo jasno čemu sve to. Obožavala je ljude koji su umeli sebi da odrede cilj, sledila ih, ne plašeći se što je to njihov a ne njen put.
Ali, posle izvesnog vremena, opet bi došla do istog: Šta oni u u tome vide, gde je u svemu njeno mesto…i padala bi duboko. Eksperiment, zvani svest, dovodio ju je do ludila.
Posle mnogo godina počela je iznova, širom otvorenih očiju, posmatrati ljude, događaje, stanja, i najčešće bi zažmurila, do bola potresena time što vidi. Govorila bi: ’’ Svi ćemo završiti na isti način, zašto onda toliko isticati razlike, surovosti…? Eto, imam već 100 godina. Možda ne izgledam tako, ali, imam ih. Doduše, tu su dve ličnosti: jedna, koju mnogi prepoznaju i druga, koja njome upravlja. Prva želi da bude vedra, aktivna, društvena, druga je slična orlušini – sve posmatra sa udaljenosti, nikada se ne osmehuje, samo kruži i hladno gura svoju žrtvu u ponor. Kad prva zacvili i zamoli za pomoć, druga se umorno zavuče u jazbinu i promrmlja – Ma, od koga je tražiš, vidiš li nekog normalnog? ’’
Sećala se dobro kako je izgledala sa 11 godina: naivna, malčice avanturistički raspoložena, željna uspeha, ali i preplašena i uznemirena. Ta drhtavica je nikada nije napustila.
Otvarajući dušu sebi, pitala se : ’’ Hoću li ikada doći do nekog odgovora koji će me umiriti ili bar imati nekog ’’Hasana’’ koji će posle svega, svojom rukom napisati : ’’Nisam znao da je bila toliko nesrećna. Mir njenoj napaćenoj duši.’’
…2…
O, I am tired of waiting, I will crie suddenly
Znala je: ne moze i ne zeli da je razume. A njoj je bilo dosta razumljivih reči. Očekivala je od njega, suludo, da može posle toliko godina da se nasmeje i kaže:
(dalje…)
VN:F [1.8.1_1037]
Rating: 10.0/10 (2 votes cast)
VN:F [1.8.1_1037]
Rating: -2 (from 2 votes)
POSLEDNJI KOMENTARI