NEVRIJEME – Božo Popadić Aktus
NEVRIJEME
Tamno nebo, staze puste,
kišne kapi snažno pljušte.
Munja sijevne, svjetlost bljesne,
potom i grom snažno tresne.
Vjetar kišu razvijava,
jeku groma pojačava.
Lišće mokro tromo pada,
nevrijeme je iznad grada.
Svuda kiša, stud i tama,
krv se ledi u venama.
Oblak tmurni nebom brodi,
novu snagu daje vodi,
pa bujica njene veće
nose zemlju i drveće.
…..
Tamno nebo iznad grada,
a u duši studen vlada.
Sve zamrlo i zamuklo,
u tminu se sve uvuklo.
Nigdje svjetla, tek da kresne,
osim munja kada bljesne,
avetinjsku sliku stvori,
ko da samo nebo gori.
Grom kad grmne, sve se trese,
podsjeća na zemljotrese.
pa se onda sve utiša,
i dobuje samo kiša.
Nakon svega u toj tami,
primjetite da ste sami.
Related posts:
- PITANJE JEDNO – Božo Popadić Aktus PITANJE JEDNO Pitanje se jedno nameće od sebe,...
- ZA TROGODIŠNJICU – Božo Popadić Aktus ZA TROGODIŠNJICU Vodim te na večeru, biće gala gozba. Naravno...
- PROLAZI JOŠ JEDAN DAN – Božo Popadić Aktus PROLAZI JOŠ JEDAN DAN Prolazi još jedan dan, dan...
- JA NEMAM DOM – Božo Popadić Aktus JA NEMAM DOM Vedro nebo, zvijezde male, pustinja kamena, po...
- Gospodji K.S. – Božo Popadić Aktus GOSPOĐI K.S. Gospođo, poštovanje i rukoljub! Odavno se spremam da...
- URAGAN – Božo Popadić Aktus URAGAN Prolijeću olovni vojnici, trag im žutom svjetlošću zažarenom...
- LIJEK – Božo Popadić Aktus LIJEK Ljekar mi propisa lijek Uzimam ga uvijek, Bol za...
- Samirova priča – Božo Popadić Aktus Dođe tako trenutak, kad osjetiš potrebu da nešto istreseš iz...
- PJESMA SLAĐANI – Božo Popadić Aktus PJESMA SLAĐANI Dugo sam ti ime krio, o kako sam...
- Pismo bez adrese – Božo Popadić Aktus Pisma su stizala svakog dana, izuzetak su bili samo...
Related posts brought to you by Yet Another Related Posts Plugin.
Loading ...
Bozo, ne mogu da verujem da si sam! Zaviri u srce i videces ko je sve sa tobom.
Cokce
Božo, dobrodošao na BLOG!Pozdrav Ljuba.
Bozo, nismo uvek sami…:)kad grmi, pogotovu. Neko mora da je pored mene da mi cuva stah:))
Božo, ovako su stvarali i pisali veliki Srpski pisci, Rakic, Kostić, Ilić, ali moda i pomodarstvo, misli da može ,izrisati ono što je veliko.
Lično vrlo volim, kada pročitam ovkvu pjesmu, sva od slika impresija, boja, zvukova.Mislim da je pisana riječ na gubirku, što se više ne njeguje ovakav stil.
Jedino kraj je mogao biti malko drugačiji: Nakon svega i kad bljesne
u samoću često tresne.
Veoma mi se dopala pjesma, pozdrav MilicaIP