Rade Jolić POEZIJA: BAJKA ILI ISTINA

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email
163 пута прочитано

PJESMA – BAJKA ILI ISTINA

 

 

Prije 27 godina, u televizijskoj emisiji VEROVALI ILI NE, bila je predstavljena izložba skulptura mladog umjetnika iz Pekinga. To ne bi bilo intrigantno da nije ovaj mladi čovjek izložio mrtvačke sanduke u ogromnom zapuštenom podrumu jedne višespratnice. Svi sanduci su bili ispunjeni kockicama leda na kojima je stajao po jedan fetus star oko 3 mjeseca. Kada sam to vidio nisam mogao a da bučno ne odreagujem: Ovo je bolesno!!! Objašnjenje mog oca, istoričara umjetnosti, bilo je jednostavno – Naravno da je bolesno. Ali, šta je zadatak umjetnosti: da oplemeni čovjeka, da mu ukaže na pravi put, da da iskrenu sliku tog vremena, da spremi čovjeka za stalnu borbu sa kičom i šundom. Pa, zar današnje vrijeme nije bolesno?!A, ovaj umjetnik ima zadatak da naše mozgove malo zagolica kiretom.

Ovo njegovo objašnjenje stalno mi je bilo u glavi i pred očima, i tokom srednje škole i tokom  fakulteta. Puno vremena mi je bilo potrebno da ga čitavog ,,progutam i svarim,,.

Od momenta kada je čovjek umočio šaku u blato, i ostavio njen otisak na zid pećine Altamire, pa do današnjeg dana, traje neprestana trka i glad za umjetnošću. Čovjek želi da bude još više čovjek. Kada kažem umjetnost, tu podjednako smatram i književnost, i slikarstvo, i vajarstvo, arhitekturu, ples, film i muzku. Sve ove grane umjetnosti, po meni  su potpuno identične, razlika je samo u načinu koji odabere umjetnik da iskaže svoje emocije. Isti bol možemo prikazati na stotine različitih načina.

Ipak, najviše ljudi poseže za stihom da dokuči  i upozna prvo sebe, a zatim i sve više slojeve i sve veće tajne. Međutim, prije nego što se krene u tu avanturu treba znati ko je to pjesnik i šta je to pjesma. Da bi se to bar donekle dokučilo, možda je najbolje krenuti od, na neki način programske pjesme, Albatros, Šarla Bodlera. U njoj imamo grafički prikaz preko koordinatnog sistema mjesto i dužnost pjesnika u vremenu. Skoro sva tajna je smještena na vertikalnoj liniji  koja se kreće od -∞ do +∞. U sredni je 0, brod,mornari –obični ljudi. Albatros leti prema visinama, odnosno  ima tendenciju kretanja prema +∞. U matematici to je oznaka za beskonačnost, a u običnom životu mi kažemo da je to gore Bog. Rješavajući ovu simboliku dolazimo do ekvivalencije : albatros- pjesnik- stvaralac- Bog. I ponovo iskazujem veliko žaljenje zbog toga što  Bodler nije ostavio neki trag, neki nagovještaj o samom procesu i uslovima zašto i kako nastaje pjesma. Rješavajući ovu enigmu, slobodno mogu reći, čitava umjetnost bi dobila još jači značaj. Nešto slično je uradio Edgar Alan Po, ali on se u se u svom eseju usredsredio na pitanje tehničke prirode: zašto je odabrao toliku dužinu za Gavrana, zašto česta ponavljanja, … , ali nema riječi o samom procesu nastanka ove poeme. Složićete se, nije isto kada o ovim problemima piše sam pjesnik ili neki teoretičar.

Nije teško napisati pjesmu, teško je napistati dobru pjesmu.

Šta to treba da posjeduje dobra pjesma?!!! Ja bih prvo rekao, pjesma da bude dobra mora biti iskrena. Neko će reći originalnost, ali ja smatram da osobeni izraz koji pjesnik posjeduje nije umjetnost, već je to njegov mamac da nas upeca, ulovi i stavi u njegov gusto isprepletani grudni koš. Kada postanemo lovina tada prestaju riječi, slike, taj vakuumski prostor samo ispunjavaju tonovi. Upravo iz svih ovih razloga imamo veliki broj definicija umjetnosti i poezije. Možda bi bilo najbolje rješenje za odgonetanje umjetnosti i njene definicije bilo jedno polusatno ćutanje uz tonove klasične muzike. Sve drugo biće suvišno.

          Po meni, iskrenost je presudna i najvažnija. U poeziji ne smije imati varanja i laži. Bez istine talenat je ništavaN i uludo iskorišćen. Ovdje ću da napravim malu digresiju. Odmah, sada, iskreno kažite sebi koliko poznajete dobrih pjesama u kojima dominiraju i  prave prevagu srecni tonovi. Iskreno, ja trenutno ne mogu da se sjetim ni jedne. A zašto? Pa, kada je čovjek srećan nije potpuno iskren u tim trenucima, ali kada mu je teško, kada je bol ogromna, e tu je iskren. I pravo u tim mračnim trenucima pjesnik pronalazi najbolju inspiraciju.

Iz svih ovih razloga, svaki pjesnik u sebi ima mazohističkih elemenata, žrtvuje  sebe radi višeg cilja. Ako mu je sve dobro i zdravo, on ne može da piše. Boemstvo je jedan takav oblik. Kada na času obično predajem o boemstvu, volim da pitam učenike ko su to boemi. U 90% slučajeva dobijam odgovor da su to ljudi koji koji mnogo piju, koji se ne kupaju, koje ništa ne zanima. Ja ih tada prekidam i kažem da to što su naveli nije boem , nego obični glibo, a onda nakon toga im objasnim ko su to boemi i šta je to boemstvo. Kroz ovakvu šalu, svi učenici dobro nauče boemstvo, simbolizam i i mpresionizam.

            Ne znam da li će te se sa mnom složiti, ko još može da se oduševi nekim otrcanim klišeima, kao što su: suze, ljubav, ptičice, povjetarci, samoća, cvjetići,…

Takvim stihovima se ne vjeruje. Kao prvo ne veruje im ovo nemilosrdno i turobno vrijeme. Divno je objašnjavao na ovu temu Danilo Kiš, on je govorio da mu je lako da oformi 3 lika: A, B i C, i da među njima organizuje radnju, ali mnogo je teško da mu čitalac u sve to povjeruje. Iz tih razloga on je unosio redne brojeve voznih karata, i druge sitnice.

            O ovoj temi može se govoriti do u nedogled, ali sada je dosta kasno pa i misli polako bježe i idu na spavanje. Volio bi  sa nekim ko je raspoložen da polemiše sa mnom, jer vjerovatno u mnogo čemu griješim. Tako zajedno možemo doći do jednog zajedničkog kompromisa i dogovora šta je to dobra pjesma i ko je to pjesnik.

FavoriteLoadingAdd to favorites

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/13889

7 comments

Preskočiti na obrazac za komentare

  1. Please wait...

    Šta je dobra pjesma i ko je dobar pjesnik?
    Odgovor je teško naći, odnosno nemoguće. Svi ćemo se složiti (manje-više) da pjesma mora biti iskrena i da je bol, to što pjesmu pravi velikom. Medjutim, dobra pjesma najčešće nastaje u stanju ljudske ravnodušnosti, podsvjesne pomirbe sa stvarnošću, duševne opuštenosti, onda kada je pjesniku potpuno svejedno za okolinu i za materijalno. Boemi su stvarali dobre pjesme, najčešće „pod gasom“, kada im je „sve ravno do mora“, kada im je bilo svejedno hoće li imati sutra za jesti. Važno im je bilo da u tom trenutku imaju za još jedno „pićence“. Džim Morison je napravio najljepše pjesme pod opijatima, pa i sam Bodler je pušio travu i to redovno.
    Mislim, ne znači da se treba napiti, ili drogirati da bi čovjek napravio dobru pjesmu. Svako ima svoj različit način samokontrole i opuštanja. Na kraju, sve se svodi na to da preciznog odgovora nema. Jedini odgovor je VRIJEME. Ono što preživi vrijeme, mora biti dobro. I Disa je Skerlić negativno karakterisao, pa je Dis sam finansirao „Utopljene duše“, jer zbog Skerlića, niko nije htio da mu izda knjigu. Tek od mišljenja Isidore Sekulić, Disova poezija je dobila jednu drugu dimenziju. Sada se Disove pjesme recituju, nadživjele su vrijeme, najvećeg kritičara svake umjetnosti, a Skerlić-?.
    Bodler je u Albatrosu samo iznio ono što vidi oko sebe, potpuno iskreno. I kao dvadesetogodišnjak, vrlo dobro je shvatao i opisivao primitivnu rulju. Čak se može povući paralela izmedju Albatrosa i Jakšićeve pjesme „Orao“.
    A rulja je kao ovce. Jednu kolješ, pa na ražanj, a druga kaže beee-daj trave, pa se onda punog stomaka podsmijeva svakome beee, ko Bodlerovi mornari.
    Evo ovako, kako bi smo znali šta je dobra muzika, ako ne bi postojala i ova turbo, ako nema loše poezije, kako će se znati šta je dobra, tako i ti mrtvački sanduci moraju najdirektnije i najbrutalnije ukazati na kič.
    Ne smatram se niti pjesnikom, niti kompetentnim da vršim neko vrednovanje bilo čega, ali osjetih potrebu da kažem koju…
    Pozdrav

  2. Please wait...

    Veoma pažljivo pročitah vaša razmišljanja, drage kolege, i moram reći da su mi u potpunosti prihvatljiva vaša mišljenja.
    Zašto? Zato što naprost stvari tako stoje, i obojica ste u pravu. Vi se ustvari samo nadopunjujete (jer, ako ja dobro razumem) Miro prihvata polazište izneto u tekstu uvaženog kolege Jolića.
    Ja bih samo dodao još nešt: naime, smatram da su za dobru pesmu potrebni talenat, izvesna pismenost, osećaj za prostor i vreme, i to da je pisanje poezije u neku ruku zanat.
    Ovo zato što danas svako piše ( pa, pogledajte recimo na šta liče neki tekstovi na ovom i drugim sajtovima) i mnogi umišljaju da su pesnici). A pesma je odraz ćoveka, ona je indirektni čovekov lik, refleksija njegove duše. A priznaćete, danas mnogo praznih duša piše. Da li je toga nekada bilo? Pitam se i vas pitam: može li prazna duša da plodi, bez obzira na iskrenost? Može li neko ko ne zna da misli, da ređa misli da promišlja da napiše dobru pesmu? Zar su dovoljni samo htenje i istina? Ja mislim da nisu, iako znam da je ovo oboriva teza, jer znam puno polupismenih ljudi koji imaju lepe, prelepe pesme. verujem da je to stvar talenta, ali tvrdim da je bavljenje pisanjem u neku ruku ne samo potreba, nego to kod nekih biva i ,, zanat “.
    No, da ne dužim, jer pišem onako ,, iz rukava “( a to inače ne činim), prihvatljivo mi je Jolićevo polazište i Beribekina gledanja na ovu temu.

    1. Please wait...

      Izvinjavam se, pogreših u kucanju: umesto Beribakina, otkucah Beribekina.

    2. Please wait...

      Peko, u potpunosti se slažem da je za dobru pjesmu presudan talenat, da je pismenost neophodna, da je poželjan, čak i neophodan osjećaj za prostor i vrijeme, ali ja sam se već ogradio, ne smatram se niti pjesnikom, niti kompetentnim da vrednujem bilo koga, pa sam to izostavio. Ali zato, itekako, imam svoje subjektivno mišljenje, neke pjesnike čitam, neke površno pročitam, a mnoge i preskočim. Vjerujem da i mene neko pročita, a neko i preskoči, ali se time ne zamaram.
      Prazna duša ne plodi. Tačno. Bilo bi i nelogično da je drugačije. Ali, zato je tu „vrijeme“ koje je vrhovni sudija svemu, pa će odbaciti i „uspravno složene, nabacane riječi“.
      Sve se svodi na to (citat):
      „Pesme sme svako da piše
      i onaj ko ne zna kako se pišu“.
      A moralo bi se znati! Uglavnom, Branko bi (citirajući H.) rekao „Sve teče (Panta rei)“.
      Mulj će uvijek biti na dnu rijeke, osim kada dodje kakvo nevrijeme pa malo, onako u zanosu, zamuti vodu.
      Pozdrav, Miro

  3. Please wait...

    “ Ne znam da li ćete se sa mnom složiti, ko još može da se oduševi nekim otrcanim klišeima, kao što su: suze, ljubav, ptičice, povjetarci, samoća, cvjetići,…“boemstvo, simbolizam i i mpresionizam

    1. Please wait...

      u jednoj pesmi pominjem pećinsko slikarstvo…to je bila umetnost bez naslova „umetnost“…to je bila potrba čoveka; umetnost je deo duha….s tim se živi ili se ne živi uopšte…
      cvetići i mašnice su opijum za roblje….nažalost, većina umetnika, koja je to radila iz srca, kidala je to srce od bola…započeo si divnu temu, umetniče ..

  4. Please wait...

    Hvala svima sto su se uključili u raspravu.
    Detaljno sam sve komentare pročitao i slobodno mogu reći da nam se mišljenja skoro ne razlikuju. Razlika je samo u redosljedu. Po meni, darovitost dolazi nakon istine. Ako nemate materijal, vaša nadarenost teško dolazi do izražaja. Takođe, ne slažem se ni oko Skerlića. A zašto, pa zato što sa njim počinje književna kritika u našoj književnosti. Prije njega su bili samo Ljubomir Nedić i Bogdan Popović. Svi oni su odradili veličanstvenu stvar. Obuzdali su haos koji je tada bio prisutan na našim prostorima.Kada je neko začetnik nečega, onda je sigurno da će napraviti i grešku. Jeste Skerlić napravio grešku,ali je i zaustavio haos. Danas, nakon tolike vremenske distance, lako je donositi sud.
    Gospodine Miro, ni ja sebe ne doživljavam pjesnikom, ja samo tražim pjesmu. Isto tako, nisam ni književni kritičar nego se malo zabavljam u ovim pakleno vrućim noćima.
    Još jednom vam se svima zahvaljujem!!!!

Ostavite odgovor

Your email address will not be published.

http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.