Ne čuju me

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email
130 пута прочитано

Ne cuju me

ptice, zvezde i spomenici

posred zatvorenih puteva

ne cuju me

dok sporo disem u umoru kome kraja ni pocetka biti nece

ne cuju me, jer ne vide

oci sto posmatrase nase sumrake

milion takvih usred pustinje

lica se ne secam njihovih

ni reci ni dodira

ne cuju me

nema sam kao kamen

u vodi sto poliva me slapom

i greje suncem

da ne ozebim, da me ne odnesu sirotistu pravde.

ne cuju me

a ni ti me vise ne vidis

zar ne vidis da nestajem?

Pustio si vile da zamene me

neke dobre reci kroz tvoje ulice

neki koraci neka probude te

moji su ispod, dole, medju zaspalim putnicima

broda za svet boli.

FavoriteLoadingAdd to favorites

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/17348

Ostavite odgovor

Your email address will not be published.

http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.