Statua — Marina Adamović

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email

.

stajala sam sama i zamišljena

i tražila rupu u beznađu

ono se prostiralo

niotkuda do beskraja

lišće je padalo s jeseni

prizivajući kišu da izigrava suze

jednog sam jutra videla

kako puno uglađenih ljudi

stresa sneg s prelepe statue

na kojoj je bilo ispisano moje ime

FavoriteLoadingAdd to favorites

225total visits,1visits today

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/18429

Ostavite odgovor

Your email address will not be published.

http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.