Grobnica – Stevan Bešović

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email
96 пута прочитано

GROBNICA

Noc brise poslednji trag,
sa blijedih, sumornih lazi
ne mozes se sakriti od svjetlosti,
zatvaras oci, vidis njihova lica,
cekaju tvoj pad.
Smijeh je uzasan, izoblicen,
dodirni tisinu, dodirni je.
Rijeci koje se ulivaju u more ocekivanja,
dubine nemira, u kojima tvoje misli se dave.
Nisi srecan u ovoj grobnici,
zidovi od zlata blijedog sjaja,
gusis se, ne cujem te…
Ti ne razumijes, oni su oduvijek tu,
pogledaj me, njihov dah ledi misli.
Okovi na licu, zarobljeni osmijeh,
okreces se, ne postoji nazad…
Ne gledaj, ne gledaj moje oci,
otrovaces krv u zilama.
Poznati stranci cekaju dan,
znas da ne dolazi.
Sanduk koji nosis suvise je tezak,
da li me plasis sjecanjima,
ne mozes reci da nisam pokusao,
moje ruke tako su umorne, tako vezane,
nebo polako dobija boju nase gorcine,
vrisak tvog pogleda plasi me.

(C) Stevan Bešović

FavoriteLoadingAdd to favorites

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/20335

2 comments

  1. Please wait...

    Stevane, Dobrodošao!

    Jedna molba – Označi kategoriju i napiši svoje ime kad postavljaš svoju poeziju. Tako je praktičnije…

    Pozdrav Ljuba

    1. Please wait...

      Kako da odredim kategoriju,ne razumijem bas najbolje taj detalj…?

Ostavite odgovor

Your email address will not be published.

http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.