Bolesna Afrodita-Stefan Besovic

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email

U poslednjem zraku jutra,

grebali smo noktima osusena lica

i pustili krv iz ociju.

Nasi prsti smrde na na zlocin,smrde na ljubav,

zagrizli smo sve one budjave rijeci,

koje su se nasle na stolu,u tami…

Otrovani osjecanjima od prvog trena,

iz tudjih knjiga smo naucili da zivimo,

suvise smo bolesni da bi smo voljeli.

Ostavili smo prozor otvoren,

ljubav ce uci nosena mirisom pozude.

Dolje niz ulicu,prilike su samo stajale,

na kisi i gledale kako postojimo.

A nestao sam te noci…

Razapeti osmijeh slivao se niz mokra tijela,

ujutru su javili,djecak koji je progutao zivot

umro je od grceva u stomaku.

Bol izgradjen od nemirnih pogleda,

rastrgao je njegovu utrobu…

Ne mogu dalje.

Molim te,pricaj mi o sreci,

zasto ponovo cutati?

Prodali su sve razloge za smijeh,

nijedan dovoljno dobar za kraj.

Grizli smo svoje prljave ruke,

ne bi li se oslobodili okova,

utopljeni zauvijek u nektru podzemnih bogova…

FavoriteLoadingAdd to favorites

423total visits,1visits today

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/20556

2 comments

  1. Please wait...

    Grizli smo svoje prljave ruke,

    ne bi li se oslobodili okova,

    utopljeni zauvijek u nektru podzemnih bogova…

    1. Please wait...

      Istina je uvijek bolna…:-(

Ostavite odgovor

Your email address will not be published.

http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.