Stvarnost hoda kroz Had-Stefan Besovic

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email
161 пута прочитано

Muzika koju nikada nisam cuo,

zvuk je stvaran,ubija i boli.

Molim te,

voli me,voli me…

Ukus stvarnosti,miris bolesti,

osjecaj pripadnosti,

bol je gorak,

ne mogu voljeti…

Prilike koje hodaju nebom,

prolaze kroz zidove sjaja,

prilike nestaju,gledajuci u dubinu,

vec je u stvarnom zivotu…

Bojim se,nestajemo.

Mi smo sve,

sve smo mi,

zvuk slobode je u krvi…

Otkuda onda ovi udarci,

ove oci,ova tama.

„San je otisao,da li me cujes,

ne osjecam te…“

Svijetlo ulazi,

mogu uhvatiti svijet i odsanjati ga.

„Vidis li me,gore sam,

ne smijem ostati…“

Mogu izmisliti stvarnost,

unutra i spolja,

ocisti me mirisa

i spasi me bola…

FavoriteLoadingAdd to favorites

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/20586

Ostavite odgovor

Your email address will not be published.

http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.