Vavilon-Stefan Besovic

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email

Djecaci sivih ociju,

tumarali su kroz noc,slijepim ulicama…

Slusajuci pjesme o davno zaboravljenim herojima,

suvise bolesni da bi umjeli da vole…

Otrovani osjecanjima od prvog daha,

sa bodezom u tijelima,

gledali su otpad na ulicama.

Miris njihovih uvenulih dusa,pravio je stit,

sprecavajuci da pogledi radoznalih,

praznih prolaznika dospiju do njih.

Gladni za poezijom,gladni za istinom,gladni za zivotom,

kucali su na gvozdena vtata,niko nije otvorio.

Sunce bolesno grije,mogu osjetiti vazduh,

dok se lijepi za njihova pluca…

Izgubljeni djecaci povracali su po ulicama,

svoju bol,svoju gorcinu koju su prethodne noci,

ubijali,na kraju isto tako izgubljenog grada.

Bezimenog grada koji je smrdio na trulez,

i nije cudno sresti mrtvaca koji te moli,

za slobodu,za jos jednu priliku,

uvijek u strahu da ce biti odbijen.

Drzali su zivot u rukama,toliko vreo,

toliko snazan,morali su ga ispustiti,

jer opekotina se sirila po njihovom tijelu…

Sjenke postoje da bi znali,

koliko smo prazni i nistavni.

Jadni djecaci,slavni djecaci,

iz cijih grudi svakog trena prsnuce zivot,

pruzajuci prasnjavim ulicama viziju,

izgubljenu pod velom noci,

koju slabi snopovi svjetlosti ne mogu osvijetliti.

Marsirali su plocnicima smeca,

u njihovim tamnim kaputima,trazeci otpadnike

i djubriste smrdljivog grada…

Djubriste u cijim glavama su ideje novog svijeta.

Njihova proslost je izbrisana,sadasnjost trula,

a buducnost nikada nije postojala…

Nocima su slusali tisinu dok grebe zidove,

i udara u masne prozore odbijajuci se do njihovih usiju.

Gledali su prazninu kako ispunjava prostor,

izmedju poda i plafona,dok cekaju svoje prijatelje,

koji napolju prodaju sve svoje ideje za hranu.

Osjecajuci ukus bakterija u svojim ustima,

znali su da nikada nisu sami…

Druzenja sa ludim Dzekom Danijelsom

i sa cigarom u rukama,drzeci isjecke iz novina,

sa fotografijama nagih prodanih boginja.

Pljuvali su svoje zelje,bolest i strasti po njima,

na kraju ih mrzeci zbog njihovog ropstva,

muskoj pohlepi kojoj prodaju svoja tijela za tron.

Djecaci su zeljeli svoje djevojcice,

koje su venule u zatvorima zbog prirodnosti.

Njihove pijane muze…

Zajedno napusteni od porodica,

bez mjesta koje bi nazvali domom,

smisljali su nacin da okoncaju zivot.

Zavrsavali su u ludnicama,

kljukajuci ih tabletama,zeljeci da prihvate,

novu stvarnost,koja je daleko opasnija i daleko bolesnija.

Ljudi slusaju bajke.

Ljudi vjeruju u bajke.

Ljudi ne zele da zive bajke.

Zele da vole,a da ne znaju sta je ljubav.

zele da zive,ali da ne znaju sta je to zivot.

Dan kada je gusjenica,nije gutala prasinu,

njen poslednji dan…

FavoriteLoadingAdd to favorites

670total visits,1visits today

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/20961

Ostavite odgovor

Your email address will not be published.

http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.