Ranjena lavica…

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email
110 пута прочитано

Nocas sva stremim,k’o ruza na vetru,

dok u tvome oku trazim zracak mali,

jer najmanji dodir tog pogleda dragog

moje srce snazi,moju dusu gali…

*

Sa strepnjom trazim,plam u oku milom,

a ti krades oci i gasis mi zelje,

uskracujes mi pogled-obasjan toplinom!

Nocas mi u srcu umire veselje….

*

Otvaram ti srce i jato mi krene,

sa drhtavih usana lavica zacvili….

Povredjena slomljena i ne biram reci

sa bolom i zebnjom opirem se sili…

*

K’o kosava zavijam,kidam sve pred sobom

dok u meni topot konja odzvanjava,

iz ranjene lavice,jecaj noc prelomi

a u dusi mi besni kosava prava…

*

Ne, nemam razuma da trezveno mislim,

ni da kraj sagledam smirene pameti!?

Jer zena se daje dusom,vrelim srcem,

dok joj razum cesto sa zvezdama leti…

*

Povratih na casak zrno dostojanstva,

okrenuta ledja- rekose ti“idi“

kosava te sledila u gluvoj noci

lik slomljene zene,sve manje se vidi…..

FavoriteLoadingAdd to favorites

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/21069

Ostavite odgovor

Your email address will not be published.

http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.