PITANJE JEDNO – Božo Popadić Aktus

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email

Bozo

 

PITANJE JEDNO

 

                                                     Pitanje se jedno nameće od sebe,

dok te čekam kada ćeš da zoveš,

kad ćeš da se javiš i sretnim me činiš.

Ko će da te voli kad ne bude mene?

Kad postanem prošlost u životu tvome,

kad zelena trava prekrije mi lice,

ko će da te sanja mila djevojčice.

 

Znam da će ti ovo zamagliti oči,

ali sudba svoje planove ne mijenja,

jer doći će vrijeme kada moram poći

tamo kuda idu nepovratom zvani.

Da li će ti tada, kada me vrijeme zbriše

po ljubavi mojoj mirisati dani.

Oprosti mi mila, toliko te volim,

da pitanje ovo samo se nameće,

dali će i poslije, kad postanem sjenka,

grijati te dani ljubavi i sreće.

 

U trenima ovim , dok čekam na tebe,

dok mi od samoće srce tugom zebe,

sulude me misli vode konaćištu,

iz kog više nema povratka u ovo.

No znaj mila moja,

ovo nije moje oproštajno slovo,

već samo trenutkomizazvane misli,

u času samoće,

dok mislim na tebe.

 

No reću ti nešto srčano i jasno:

“Sve do toga trena, dok snaga me drži,

voljeću te snažno, zanosno i nježno,

kao sunce more, što ga ugrijava,

kao vjetar krošnje, u koje se plete,

kao potok vodu što kroz njega teče,

kao suza oko i kad ga opeče.

Pa makar me ljubav kao munja sprži,

                                              voljeći te mila do poslednjeg trena.”

FavoriteLoadingAdd to favorites

554total visits,1visits today

Autor: Božo

Rodjen, ne svojom krivicom, jedne gladne godine prije 56 godina. Svađao se sa životom i sudbinom, skitao po svijetu, po nekad nešto i radio. Najplodiji period u pisanju 1966-69 na žalost skoro 100 % nestalo u vihoru rata, pokušavam po sjećanju da obnovim što je moguće, i 1986 do danas, posebno poslednje četiri godine. U izdanju "Foto fortuna" iz Beograda, zbirku pjesama "Daleka obala" vidjela svjetlost dana u februaru 2007 (još ju nemam u rukama) , nadam se da nece biti i jedina.

3 mišljenja na „PITANJE JEDNO – Božo Popadić Aktus“

  1. Please wait...

    Citam i nanovo se vracam na pojedine pjesme i tekstove
    i ostajem bez rijeci.Nisam kriticar, cak ni ne volim kritiku smatrajuci da je nezahvalna i da svako vidi iz svog ugla, a poeziju je nemoguce sagledati, treba je osjetiti.Tvoja se osjeca.I to je ono najvrjednije u njoj.
    Moje iskreno divljenje i postovanje.
    Srdacan pozdrav.Nevenka

  2. Please wait...

    Malo je reci da me ova pjesma odusevila uzevsi u obzir jacinu utiska koji je na mene ostavila!

  3. Please wait...

    GOSPODINE,MOJ DUBOKI NAKLON!
    ALEKSANDRA

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.