Ljubavnici – Miladinovic Sandra

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email
104 пута прочитано

LJUBAVNICI

 

Kisne kapi padaju,

ali mene raduju,

ponesene vetrom same,

sred vecernje ove tame,

slivaju  se, okna maze,

bujaju i nadolaze,

stapaju se s’ rekom nasom,

potocima sto je ljube,

i oblaci sad tuguju, za kapima koje gube!

 

 

Zemlja s’ nebom sad se grli,

dok se meni bas ne sniva!

Cini mi se da se ljube,

ko andjeli belih krila!

Da li takvih ljubavnika,

igde, ikad vise bilo?!

Cisto sumnjam i divim se

o nebeska tebi silo!

I dodje mi da izadjem, ispred naseg divnog doma,

da sacekam licem gore, k’ nebu sto lepotom pleni,

konjanike te nebeske , sto ih ovo vece zeni!

 

Neka bude moja koza, mokra nocas do svanuca,

ali zelim sve da gledam, da zaigram ispred kuca,

gola, bosa  s’ ciganima, s’ dairama i cergama,

pevala bih i gatala, sa nebom se ja kartala,

kockarka bih postala, al’ usnula ostala!!!!

 

Da li san bi to vec bio, sto predhodi petlovima,

ili java sto se zgodi, ovim Bozjim dvorovima?!!!!

Ne bih nikad to da znam, nek se takva tebi dam,

o ti jutro svetlo divno, opijena crnim vinom!

 

© Miladinovic Sandra

 

FavoriteLoadingAdd to favorites

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/22208

Ostavite odgovor

Your email address will not be published.

http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.