ČUVARI PRAVA NA ISTINU
Uvek sam,
niz ulicu koračaš.
Svet te odbaca.
Čuvari prava na istinu,
sve vide
i nikad se ne stide.
Uvek sam,
pratiš sazvežđa.
Mravi rade,
ljudi svojim putem žmure…
I srce se nemoćno jedi,
dok na zapadu
nada bledi.
Uvek sam!
Danas što šta znaš,
ideale ne odbacaš.
U susret zori,
razum umorom
te obori.
Uvek sam,
putanja smešna.
Još bi da se boriš,
ali glad ?
Čuvari i nadu
prodali.
Uvek sam,
to je tvoja sudbina!
Ako se sam ne sokoliš,
čuvari pijani i bez vina,
još pomisliće
da ih ti voliš.
Uvek sam,
pođi sledeći srca želje…
Kad pronađeš odgovore,
čuvari biće čuvani!
Svakoga sutra,
čeka svoje veselje.
(C) Ljubodrag Obradović


2 comments
Ово је Твоја најбоља пјесма… можда ће Ти бити смијешно… али остајем непоколебљиво при увјерењу да је мени намијењена.
Author
Hvala Nevene, Drago mi je da ti se pesma dopala. Mnogo je onih koji sami hodaju svetom, a čuvara malo, ali su svemoćni… bar zasad… Pozdrav Ljuba