Pesma u prozi 35 — Marina Adamović

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email

 

ne poričem, suče, boga možda ima, ali ga svojim očima nisam videla

videla sam oblake kako probodene nebo halapljivo ždere

videla sam nežne Sunčeve zrake kako se plačno dozivaju

i usplamtalo lišće koje grana od sebe drsko odbacuje

a on

nije ni trepnuo

nije ni prstom pokazao zlo

samo je dan izdisao memlu dok je bio na pokopu

ne porišem, suče

presudi mi, ti si karma ravnodušnog groma

hajde već jednom, kazni me

pa ćemo onda raspravljati o bogu po mojim trulim vijugama

 

 

kamin(nn)gs

FavoriteLoadingAdd to favorites

197total visits,1visits today

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/28778

Ostavite odgovor

Your email address will not be published.

http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.