DVA OKA CRNA – Miladinović Sandra

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email

DVA OKA CRNA

Sa moga lica zalazi sunce,
iz zenica mi nestaje iskra,
osmeh-sve manji buket ruža,
a, čini mi se da sam ista….

Ali, ruke sve nežnije su,
a, duša ko staklo, ali tek zna da ljubi!
Dodji, požuri i ne oklevaj,
Ti jedan, jedini od toliko ljudi!

Polako mesec kosom šara,
bledilo svoje tajno spušta!
Ali, ja ko jela stamena sam,
ko biser što vrh talasa penuša!

Od mene naniži ogrilice,
sazdaj dvore i mostove,
a, okolo sve nek je jelova šuma,
i moje ruke sa dva oka crna!

(c) Miladinović Sandra

FavoriteLoadingAdd to favorites

224total visits,1visits today

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/32480

Ostavite odgovor

Your email address will not be published.

http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.