Moja čežnja-Saša Zbiljić

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email

Moja čežnja

 

Beskrajna je sreća koja iz tvojih očiju sija,

uporno je tražih u tunelu tame,

svetlost kojom zračiš meni tako prija,

al’ usne nam ostadoše same.

 

Tražiš svilenu haljinu da prekrije srce tvoje,

pogled ti tone u daljini polomljenog sunca,

ko ti jastuk nudi kao ruke svoje,

a hrabrosti imaš poput peščanog zrnca.

 

Vode teku, vode zaboravljaš,

strah od cilja tebe zavarava,

svoje srce na cedilu ostavljaš,

da čami u senci zaborava.

 

Mlaka je boja tvoga lica,

što dane učini mi vedrim,

svojim očima pogled mi golica,

pa se u trenutku ćuti osetim setnim.

 

Balast pade kao kamen na moje grudi,

u noćima hladnim ko ti ruke greje,

ko te mesto jutra budi,

ko ti seme ljubavi seje.

 

Ostavi tragove da mru za tobom,

ne diraj ni kap moje čežnje,

rušiš kapije i sve pred sobom,

u naglom i mučnom osećaju težnje.

FavoriteLoadingAdd to favorites

305total visits,1visits today

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/33413

Ostavite odgovor

Your email address will not be published.

http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.