OPET SI LJUBAV PROBUDILA
Ruka u ruci, bez reči, ćuti,
ponekada to govori sve!
Pogled što gori, korak u boji,
fluid što pali sve lampice!
Taj dar bez cene, srcu što bije,
daje ritmove nepoznate,
duša se bori, ko’ da se ljuti,
a, raduje se kao nikada pre!
Nije li rano, treba li tiše?
Ne da se, ko da se olenjila,
ili se boji te letnje kiše,
što bi sve naglavice promenila!
Predaj se dušo, ko’ potok reci,
ne snebivaj se slutnjama,
otvori prozore i slobodno priznaj –
opet si ljubav probudila!
© Miladinović Sandra


Коментари