Zaludna nada – Miro Beribaka

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email
51 пута прочитано

Zaludna nada

.

Bez tebe mila, dugi su časi,

kroz mukle noći kojim nema kraja,

i samo nada: Hoće li glasi,

odnosi mi pogled put zvijezda sjaja.

.

Hoće li glase donijeti zvijezde,

da si još sama i da mi se nadaš,

da tvoje misli mome srcu jezde

i da bar malo, ti za mnome stradaš.

.

Kô što moje misli, sa tobom su uvijek,

i bore se s olujama da te ne izgube,

pronoseć sa sobom moga krika jek,

i nadu da će usne, iznova da ljube.

.

Al’ to nije nada, nego treptaj bolan,

razaznajem gdje sam, kad pokrijem oči,

pa poražen zovem svirce do svog stola

i snenog kelnera, da još rakije natoči…

.

Onda kitim svirce da mi pjesmu poju,

pjesmu o ljubavi, koje više nije,

da mi pjesmom udijele utjehu pokoju,

i zagriju srce, što za tobom bije!

.

Kad se noć povuče, nestane i nada,

ostavlja me samog…,

da me zore studen polagano trijezni,

samo jedna suza, dok niz obraz pada,

kazuje mi jetko…,

-sve bile su laži, samo pusti sni-!

.

Miro Beribaka

FavoriteLoadingAdd to favorites

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/38804

Ostavite odgovor

Your email address will not be published.

http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.