**?** – Miro Beribaka

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email

*****

.

Strah me je da će me prestati biti strah

od iskušenja,

od vatre koja mi um mori, sagorijeva me

u nutrini,

negdje duboko gdje ničega nema,

samo ja, sam sa sobom, i vatrom,

vatrom što rasplamiti bi se htjela, da je nije strah!

.

Šta kada plane, ako ikada plane,

i osvijetli me,

a ja se napokon osmjehnem, zatvorim oči,

pa korakom smjelim krenem

kroz magnovenja, za vatrom,

da iskusim htijenja, koja me gore,

u okove okivaju, vodu mi truju

kojom se umiti hoću…

Da li ću tada potrošiti sve želje,

nesiguran da ih je ikada i bilo,

i hoće li se roditi nove

kojih se plašiti neću!

Da li ću i dalje, smion i uspravljen,

koračati zatvorenih očiju?

Jednom, negdje, mora biti kraj!

.

Strah me je da će me prestati biti strah

od ljudi,

da ću im povjerovati u trenutku slabosti,

u nastupu beznadnog ništavila,

i pokazati im svoje naličje,

otvoriti im se kao školjka bisernica

i pokazati suzu sjajnu,

duboko u meni moj biser skriveni,

suzu sjajnu da mi sjaji,

da mi lice obasjava

i da sa mnom razgovara.

Da mi skrivena zaplakati ne da!

.

Strah me je da ću

zaboraviti kakvi su i raskriliti im se,

pjevati i nazdravljati sa njima!

Da ću postati kao oni što su!

.

Miro Beribaka

FavoriteLoadingAdd to favorites

172total visits,1visits today

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/40190

Ostavite odgovor

Your email address will not be published.

http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.