ZAVIČAJU – Miro Beribaka

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email
50 пута прочитано

Miro Beribaka

ZAVIČAJU

 

Nisam te zaboravio

selo moje s’ kraja duge,

pokraj rijeke, pod planinom,

sa tobom sam svakim danom,

do te nemam želje druge.

Zavičaju, srcu mio…

 

Kad li ću te pohoditi,

kad li preći tvoga mosta

i udahnut’ te svježine,

pa napojen te miline,

hoću l’ reći: „Sad je dosta“.

Hoću l’ moći suze skriti?

 

Hoćeš li me prepoznati,

sjetiti se mog koraka

i raširit’ pute svoje,

sanku mio, selo moje,

sjetiti se svog dječaka?

Hoćeš li se radovati?

 

Vrijeme ide, ja još maštam

i još vidim svoje selo

i još vidim svoju kuću,

dok koračam po bespuću,

sve je crno ili bijelo.

Al’ još sebi ne opraštam.

 

(C) Miro Beribaka

FavoriteLoadingAdd to favorites

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/4048

Ostavite odgovor

Your email address will not be published.

http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.