Žar bola – Kristina Simic

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email

Nocas je pepeo sa tvoje cigare
Pao na moje lice
Vetar ga je zalepio za moj obraz
Dok sam hodala kroz vrele nocne ulice…
Al žar je opekao moje srce
U hiljadu se raspalo kamencica
Zelim da zaboravim sve u
Pijanstvu bola i igri senki i lazi
Krila si mi dao, a ja luda
Shvatila nisam da si mi ih samo pozajmio
I onda ih otrgao natrag
Da li isto umire dusa
Kad rastaje se sa svim sto bi joj drago…
Isto na pocetku kraja,
Samo to praznina zjapi,
Cekam da kao bujica neka
Otrgne mene u neko daleko secanje.

FavoriteLoadingAdd to favorites

215total visits,1visits today

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/43188

Ostavite odgovor

Your email address will not be published.

http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.