Stvarna nestvarnost — Marina Adamović

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email
Sve sam davno mogla, samo da sam  htela!
Sada mi je jasno u čemu je greška:
Moja duša živi izvan svoga tela
I priznajem svima – to je kletva teška..
Činila sam dela
Nejasna,
Daleka,
Poklanjala pažnju svakom ko mi
Pridje
Srce nije znalo mirno da
Sačeka
Da mu sudba sama
S
Ovog
Neba
Siđe.
Danas me lagano
Luda
Bolest
Stiže,
Otvorene oči, grlo mi u kriku!
Kô da me sa Zemlje strana sila diže-
Kako da dočaram tu jezivu sliku?
O, zaspaću ipak, i usnuti mirno
Možida će mi odmor povratiti moći
Osvanuvši blago u jutro prozirno,
Ugledavši stazu kojom moram poći.
Ta će staza postati andjelima put,
A ja, već, Pinceza koju mnogi vole,
Lice će obasjati Sunca zračak žut,
O, za takav život moje oči mole!
FavoriteLoadingAdd to favorites

249total visits,1visits today

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/48233

Ostavite odgovor

Your email address will not be published.

http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.