URAGAN – Božo Popadić Aktus

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email
165 пута прочитано

Bozo

URAGAN
 
Prolijeću
olovni vojnici,
trag im žutom svjetlošću
zažarenom
nebeski put prostire,
da li Ilija
gromovnik
ili neko drugi zadužen
za nebeski laitšou
sa njim upravlja
Nebeska kaldrma
točkove pootkida
bornim kolima
što nebo sivo od tereta
izbrazdaše.
 
Vjetar
muziku valovima
bjesomučnog ritma
zasvirao,
oni se od igre
zapjenili
i kao da predah traže
u obalu udaraju,
kao
pobijeđeni kečeri
u sumanutoj imitaciji hrvanja.
Kiša
i vjetar se svađaju,
nemaju
isto mišljenje
kako da se u gradu ponašaju.
Kiša ulice umiva,
a vjetar granje kida
te granama
i lišćen
zasipa ulice,
kiteći
zalaufane semafore
sa njima.
 
Krovovi
očajno zavijaju i škripe,
poslednjom snagom
se
držeći za letve polomljene,
i onda se
u nemoći svojoj vjetru
na
nemilost prepuste.
 
Uragan
na Floridi,
uragan u mojoj duši
i
mislima,
od želje da budem vjetar
i da isčupam
rukovet
crvenih tulipana
i tebi ih
svojeručno na prozor
nalijepim
kao
na list herbarijuma,
pa ispod poruku napišem,
“Ja sam
uragan što je svu
ljubav ovog svijeta pokupio
i tebi  želim
da je poklonim,
samo tebi!”

 

FavoriteLoadingAdd to favorites

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/505

Ostavite odgovor

Your email address will not be published.

http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.