SAN – Svetozar N.Popović

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email
121 пута прочитано

Jutros sam sanjao neke ruke
Kako me miluju i pomalo dave
Sanjao sam te kao prijetalja
Trideset godina koji laže i zapomaže

Trideset godina ti na tacnu
Prinose parče po parče moje nemoći
Da bi na kraju u igri spasenja pred Bogom
Okitio sebe prkosno mojom nesrecom

Odniješe me tamo gdje moja nesreća
Napravi zaklon i odnese moju prošlost
Koja se kikoće nad mojim ponorom
Milujući one koji služe svakome

Prazna je cijena moje nemoći
Koja njih štiti a meni pripada.
Dobro je dok ih nema jer znaju da biju
Dobro je dok glava nije cijena njihove milosti

Odakle i kako u moje krilo donesoše svoju glavu
Kako priđoše nečasnici bezbožnom oltaru
Svi oni koji opkoliše za nešto eura ovo mjesto
Koje đavolu čuva moju glavu kojom se ovo plaća

Ne idite svratite na ulicu koja vas priziva
Da zlo u vašim oblandama odavno upakovano
Darujete sebi i svome gazdi od mene
Đavolju pobjedu koju mu čestitam

FavoriteLoadingAdd to favorites

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/50630

Ostavite odgovor

Your email address will not be published.

http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.