NAPUŠTENI

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email
109 пута прочитано

Dok minus brije u cvokotanju,
hodaju traže utočište…
nekako prođe potucanje danju,
al đe i kako
prenoćište…

Utrnule kosti, meso od leda
niđe kartona, ćebeta, kutka…
da li ih bog svevišnji gleda
ili su sami
svakog trenutka…

Začaureni u sebe duboko
svoj smrad kao toplinu nose
al odaje ih preblago oko
da ispod masne prljave kose,
uz strahove, boli i groznu čamu,
ogromnu mučenu dušu nose…
o
đe li će noćas ti jadnici
đe li će noćas beskućnici…

FavoriteLoadingAdd to favorites

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/50965

Ostavite odgovor

Your email address will not be published.

http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.