Naslon-Svetozar N.Popović

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email
169 пута прочитано

 

 

NASLON

 

Sanjam te ohola podla i prazna u naslonu

Bijednog ko bijeda svaka pohlepna

Na pragu izlizanoig kamena od stopala

Svojom bijedom se na moja pleća naslonjaš

 

Misliš dok hodaš lagano oko naslona

I prosiš bijednu milost iz prošlih kajanja

Od onih koji ti kupiše  benzin i olizaše stope

A ti ih pogleda blijedo preko ramena

 

Misliš darovao si sebe svojim imenom

Prijetiš onima koji su za mnoge tvoje oko

Mene koji te prepoznajem nemoćna i prazna

Možeš ponovo danas da mrziš ko nekada

 

Ne naslanjaj se na jutarnju maglu

Okreni ruke put zalaska sunca nijemo

Izađi na vrh ulice popločane lažima

Jer su i zalasci ponekad nova svitanja

FavoriteLoadingAdd to favorites

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/52881

Ostavite odgovor

Your email address will not be published.

http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.