Glas na vetru – Nenad Đekić

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email

Taj divan glas, kao stih vetra,

prolećnog,milog što sunce najavi.

Čuo sam jednom, bez namere, uzgred

I taj glas mi se, nastani u glavi.

 

Miluje  misli, bodri ih da pupe,

po svojoj ih želji oblikuje, kroji,

baš kao vetar grane breza nežnih

savija ih, ponese pa spoji.

 

Upliće ih,mrsi kao šal da plete,

kroz pređu provlači niti žutog zlata.

Sa osmehom njenim mora da se slaže,

da dostojan bude njezinoga vrata.

 

 

FavoriteLoadingAdd to favorites

279total visits,1visits today

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/52979

Ostavite odgovor

Your email address will not be published.

http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.