VERTIGO – Mirko Popović

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email
116 пута прочитано

 

Nije dalek proplanak, ni put
Nije dug, samo treba rasporediti riječi
Po šumskim raskršćima
Izlomljen hljeb, mlijeko u kadru bjeline
Proliti po tvom tijelu što sada
Tamo daleko traga za oduškom
Između dva čina ekstazom obnevidjela

I nije daleko večer ostavljena
Ispred hotela Evropa, niti ona
Na pelješkom proplanku
Gdje dva psa u popodnevu raznosiše 
Neke stare časopise i huk vjetra

Oku privikavam raskoš bjeline
Koja ne pita Jesi li daleko? 

Daljine su relativan pojam, a one su
Bijele 
Kao ugašeno oko
Ali prtina ne odgovara, šuti, šumê pahulje
Jedva je čujan vjetar zatrpan tišinom

Je li priviknuto oko na bijele 
Daljine
Ili mi prijete jer moram naprijed
Kroz prtinu
Silazim
Topim se
I tonem
Nečitko tečem
Možda je u naletu vertiga
I zagrljaj bijel
U kojem se stapa
Prošlost i budućnost

Tu, u domu svom
Kažem: Nije dalek proplanak
Samo treba rasporediti pahulje
Raskršća šumska, idilu
Na pelješkom proplanku i večer
Pred hotelom Evropa

FavoriteLoadingAdd to favorites

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/54331

Ostavite odgovor

Your email address will not be published.

http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.