ODTAMNJENJE, 2 – Mirko Popović

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email

 

Zviždao je vjetar kroz pećinu
A Zagledanî su mogli vidjeli Venerino 
Rumeno lice kao neizgubivu kaplju
Stvoriteljeve ljubavi

I govorili kroz tri plamena smiješka
Kroz tri pukotine kamene
I tri suhozidine kroz koje su se provlačili
Da je Venera samo zaspala 
U svojim crtežima
Među pećinskim stalagmitima
Nakon tinejdžerskih godina
Nakon vjeridbe, nakon ljudske istine
O vječnoj sreći

Odtamnjuje li doista glas njenog Zaručnika
Smisao života, vjerujući 
Da ni nakon smrti ne prestaje 
Ljubav nebeska, ne pitaju Zagledanî
I Zanesenî, jer glas Zaručnikov vječno drhti
Povrh besputnih vrhova stijena
I poput vjetra zviždi kroz pećinu

Kojom u vedre zimske dane silazim
Kao što se silazi kroz doba
Kroz žile modrog kamena
Kroz stijene nad Sredozemljem
I slušam ljudsku istinu urezanu
U crteže u vrletima da ništa
Što je rođeno ne može umrijeti

FavoriteLoadingAdd to favorites

514total visits,1visits today

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/54378

Ostavite odgovor

Your email address will not be published.

http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.