DOBA, 3 /mirko popović/

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email

 

 

Ostavio je sidro
Dubinama
I nikad se više
Nije osvrnuo

Gledao sam put
Kojim je otišao

I pitao se je li znao
Da je nebo ostalo
Čisto kao kristal ljubičast
Je li znao da je bio mjesec
U kojem je vladao Merkur
I kako je drhtalo moje pero

Gledao sam put
Kojim je otišao
I pitao se je li spoznao
Kako su kodovi borova
Zatvorili oči

U drugom su trenu
Presušile riječi
Samo je nada urasla
U kamen čežnje za jugom
S kojeg nikad više
Ništa nije odjeknulo

 

 

FavoriteLoadingAdd to favorites

433total visits,1visits today

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/54392

Ostavite odgovor

Your email address will not be published.

http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.