RANO USTAJEM – Mirko Popović

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email
59 пута прочитано

 

dok šuti
teški olovni sat
u vodenom dnu

dok s oblacima
jedva čujnim
tvoje dječje rublje dolijeće
i glas što pobjeđuje „istinu“
o trajanju i vremenu

dok se bez mene
osvrćeš pred oltarom
četiri svijeće palim
i u poeziju dana zahvatam

rano ustajem a već te
s bijelom bradom čekam
u vinogradu gdje netko uvijek
recitira Jesenjina pod pustim
poljem nebeskim

niz rijeku me odvodi
samoća zarasla s blagom šumom

čekaš me sama pred oltarom
divlje bih i bijelo plovio
ali naši svatovi, ruke vjetra
i gitara
obraze mi biju

 

FavoriteLoadingAdd to favorites

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/54441

Ostavite odgovor

Your email address will not be published.

http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.