Zaleđene dubine

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email
18 пута прочитано

Tvoje oči plave i moje smeđe
jedne kao more druge kao noć
i koje su dubine dublje
u kojim očima lakše se potone
ni ti ni ja ne možemo o tome.

Oboje smo, ili možda i nismo,
utonuli i potonuli još onomad
kad nas je prvi put srelo proljeće
i mirisom bagrema iz našeg vrta
opilo i napilo svim svojim nektarima.

Ljeta su smjenjivala proljeća
i dok su mirisale ulice na divlji kesten
jesen je uz kapi crvenog vina
utirala put studeni i zimama,
hladni su vjetovi mrzli dubine u očima.

Ko se i kad i koliko duboko zaledio
ni ljudi ni mi, čini mi se, reći ne bi znali,
od pogleda do pogleda, od mora do noći
ne osta ni jedan trag da bile su to
ljubavlju ispunjene i šarenice i zjenice.

Ne smjenjuju se više proljeća i zime
ne pominjemo jedno drugom ime
bagrem iz vrta posječen je davno
drugo je voće i druge su oči
tuđa su danas mora i bez zvijezda su noći.

Ne pričaju nam usne i ne kucaju srca
u istom taktu i istom jačinom
i možda jedno od nas traži razlog
da nikad se led ne otopi i zima otopli
no, uprkos ledu i zimama, sve u meni te voli.

© Nevenka Savić Alispahić

FavoriteLoadingAdd to favorites

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/54445

Ostavite odgovor

Your email address will not be published.

http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.