NEMOJ – Mirko Popović

Print Friendly

 

U glasu mu ispraćam
Jata koja se ne vraćaju
Dok mu vid očinji otkazuje
Dok zakazuje zglob
I desni palac izdaje

U oku mu vidim
Korijenje žalosnih vrba
Što kiše ga ispiru
Pa vrata na koja kucam
Srce mu otvara rukopisom praha
Koji već u osam
Brzaci sutona otpušu
Onda s njegovim zvijezdama
Što gasnu kao lutalice u bezdnima
Šapnem: Nemoj, ne tuli
To bujice odnose
Višak prosanjanog

U sluhu mu slušam
Jek i breme noćnoga neba
Pa nespretno kažem:
To uvijek se nanovo mlade
Raspliću grane i vraća glas
Ptica pjevica, jutrom
Što umiva rijeku
Da slika ušća zasvijetli
U oku novih izvora
 

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 0.0/10 (0 votes cast)
VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 0 (from 0 votes)
18 Ukupno pročitano 1 Pročitalo danas
FavoriteLoadingAdd to favorites

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...