SMS DAVNOM PRETKU – M. Popović

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email
154 пута прочитано

 

Da možeš s neke razine spoznati

Onog sebe izvan rasutog živčevlja

Ono što je ostalo od tvoje

Zemaljske riječi

Kao protraćene mogućnosti

Koja ti je nadom usrećivala život zemni

Zacijelo bi sada pitao zašto

I u ime čega ti naumi tvojih potomaka

Budē stoljeća, kidaju spokoj

U kamen urezan, iz kosti izrastao?

 

Da možeš s neke razine vječnosti

Osjetiti nabrekle vene

I znoj homosapiensa što ti uzglavlje

Tisućljetnog praha melje

Brektanjem jutarnje elipse

I usipa ga u dnevne listove

Ushićen epohalnim otkrićem

Još jedne nekropole

Zasigurno bi se usprotivio

Indiferentnoj pomami

Raspamećenog homosapiensa

Jer on se beskrvnim srcem klanja

Jedinom bogu-novcu

Hladnim objektivom bilježeći:

U prvi plan daj (kamene) grudi

A ovamo ossa cranii (u drugom planu

Nek’ ostane pustopoljina)

On je, osim faktografskih beznačajnosti

Škrt na riječima, nijem i zaslijepljen

Bogaćenjem kao i sva prosvjetljena

Braća iz ljudske rase, posebice kad bleji

dobro očuvane kosti

I oblik očne duplje

 

FavoriteLoadingAdd to favorites

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/55217

Ostavite odgovor

Your email address will not be published.

http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.