NOĆ U ĐENOVI, 2 – M. Popović

Rating: 10.00. From 1 vote.
Please wait...
Print Friendly, PDF & Email

 

Iako smo, govorile su to njene
i moje oči, izgledali posve drukčije
od naših prvih snova
svi su nas ipak prepoznali
odjevene u zadovoljstvo spoznajnog

I svijet je oko nas bio poput
besprijekornog pravila
dugo uvježbana koreografija
u kojoj se čuo samo eho:
Hoćeš li me čekati, pitala je crtež
urezan u daljine
umjesto odgovora prolazio sam
kroz sve svoje živote
odljepljujući godine sa svoga lica

Hoćeš li zauvijek ostati
u istoj onoj haljini
izvezenoj krinovima
pitao sam je iz ogledala
okamenjenog u opsesiji jer sam
u času shvatio da je nikada
nisam sreo, i sedam žubora prosipalo je
znake vremena: To si ti
zar ne prepoznaješ sebe

Neki su se nepoznati ljudi razdvajali
i bez riječi odlazili s kolodvora
tekli su prema izvorima
prvoga pamćenja

(0)

FavoriteLoadingAdd to favorites

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...