ODLAZIM – Jelena Đurašković

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email
46 пута прочитано

Sa perona kreće vlak
i rastavlja naše ruke
iz stiska za rastanak.
Odlazim.
Ostaješ.
Srce se steže, oči suze
i već te nema.
Daljina te uze.

Vlak me vozi u drugi kraj
gdje lika tvoga biti neće,
ni lika tvoga,
ni za mene sreće.

Odlazim tužna s mišlju na tebe,
bez utjehe i nade u viđenje skoro,
a vrijema k’o da stoji,
prolazit će tako sporo.

Trebat će čekati dugo
da nas vrijeme ponovo spoji
i vrati one dane,
što bijehu moji i tvoji.

To neće biti lako,
osjećam već sada,
dok u mome srcu
bolna čežnja vlada.
Ipak, ne napušta me nada.

Vlak me vozi negdje daleko,
u kraj čekanja,
gdje će ljubav postati
patnja golema.

Ostaju zamnom trenutci sreće.
Dal’će se ponovo vratiti?
Ne, ne može biti da neće.
Ne napušta me nada.

FavoriteLoadingAdd to favorites

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/59076

Ostavite odgovor

Your email address will not be published.

http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.