neznana gradska stanica – M. Popović

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email
119 пута прочитано

njenih dvadeset i pet
u sjećanju u trenu zapne
o tramvajsku škripu –

htjela je u zagrljaju
sa svojim udžbenicima

prijeći ulicu nakon usaglašavanja
sa semaforom

znam da je brzinom svjetlosti
stigao kaos u kojem je
brzogaseći sjaj u njenu oku
njenu sliku bez rama
i bez ruke netko zvao

duboko u meni zaplakale su
neispadane kiše

znam da me od njenih
dvadeset i kusur
netko silom udaljava 

kao da briše meridijane
kao da želi vijerno iscrtati

metež i buku u dalmatinskoj
i prolaz prema marijin dvoru

miljacka je ušutjela na raskrižju
maka dizdara i obale

danas su se odgovorni sjetili
njenih dvadeset i kusur
i licemjernim uzdasima
isticali uvjerenje
da grižnja savjesti
iz njih govori
kako ljudski rod još nije
evoluirao u (pardon) one
koji se kese zatucanim
postulatima
svojih odgovornih predaka
koji bi razlikovali crveno
od zelenog i bez okolišanja
poštovali vrisku
užarenog semafora

FavoriteLoadingAdd to favorites

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/60469

Ostavite odgovor

Your email address will not be published.

http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.