Negdje iza nečeg
žubori grad
ti krajičkom oka bilježiš
oblik izloga davnog
Treperila si kretnju
niz ulicu za purpurom
za glasom koji ti je
šapnuo ime
Negdje iza nečeg
u dubinu podneva
ispraćaš sliku
ljetnih tramvaja
Pamtiš, svakoga lipnja
bdiješ u centru
tamo gdje osluškivali smo
naša tijela, tamo gdje
zorile su
tvoje grudi
Negdje iza suze
koju nijemo spuštaš
i gledaš niz obronke ljeta
miris je krizantema
A ja sam bio
već daleko niz bulevar
sjene su se naše
izdužile u perspektivi
kao izvan prostora
iza kojeg je tutnjio grad
kao krv
u našem krvotoku


Коментари