82 пута прочитано
Negdje iza nečeg
žubori grad
ti krajičkom oka bilježiš
oblik izloga davnog
Treperila si kretnju
niz ulicu za purpurom
za glasom koji ti je
šapnuo ime
Negdje iza nečeg
u dubinu podneva
ispraćaš sliku
ljetnih tramvaja
Pamtiš, svakoga lipnja
bdiješ u centru
tamo gdje osluškivali smo
naša tijela, tamo gdje
zorile su
tvoje grudi
Negdje iza suze
koju nijemo spuštaš
i gledaš niz obronke ljeta
miris je krizantema
A ja sam bio
već daleko niz bulevar
sjene su se naše
izdužile u perspektivi
kao izvan prostora
iza kojeg je tutnjio grad
kao krv
u našem krvotoku
Add to favorites 
Коментари