Glumica – Marina Adamović
7 februar 2010
Ne mogu ti reći sad ni njeno ime.
Pogledaj me nekad i čuj moje reči:
Svakoga je dana-drugačiji tekst,
A svake noći-drugačija scena…
Pristala sam rado na ulogu svoju,
Pristala sam na nju od rodjenja svoga…
Možda ćeš mi reći:
,,to je samo mašta…’’
… roman koji dočarava
atmosferu ludnice u malom gradu.
Neočekivani obrti i paradoksalne
situacije pružaju grotesknu sliku sveta.
Ne, nije, znam – nije!
Maštom se tu stiže,
Ali ne ostaje,
Carstvo je ovo što do kraja traje.
Glumica sam u vlastitoj bajci.
Neću ti reći što ne želiš čuti.
Pogledaj me samo i
Shvatićeš čudo-
Lepo je ono što je zamišljeno,
i stvarno ono što je izvan čula,
A mudro samo
što izgleda ludo!
Related posts:
- Pogledaj me – Arsenije Lalatović Pogledaj me… Pogledaj me krišom U zenici oka… Vidjećeš tugu...
- Stvarna nestvarnost – Marina Adamović Sve bih davno mogla, samo da sam htela! Sada mi...
- Reci, Frojde—Marina Adamović (ko budan sniva, sreću doziva -Peko Laličić ) . Sunce ...
- Namerni prolaznik – Marina Adamović (posvećeno mojoj budućnosti) …Još nikome nije bilo jasno KO im...
- Svakidašnja noć – Marina Adamović Da li je svanulo? Možda? Da li?.. Znam, nije… Moje...
- OD SRCA REČENO – Marina Adamović AKO ME SAD NE BUDE VIŠE, NE RECI „OH!“, NE...
- Bez kraja priča —Marina Adamović Pričaćemo predugo Svako će obrazlagati poimanje Prava čoveka na svoje...
- Prozor – Marina Adamović Ponavljm reči i osmeh I ponavljam svoje ime. Nešto tek...
- PRIJATELJ NIJE – Marina Adamović PRIJATELJ NIJE Otvori prozor očima: „Čega se plašiš?„, pitao je....
- Savet — Marina Adamović . Imala sam prijatelja je koji je čuvao Svaku stvar...
Related posts brought to you by Yet Another Related Posts Plugin.




Nema komentara to “Glumica – Marina Adamović”