Tanka je linija života
koja razdvaja „nekad“ i „sad“.
Padati ponosno, smrti u oči gledati…
….a i dalje biti mlad.
Suviše boli i radosti
naizmenično- sve u isti mah.
Strunuti, a ipak živeti…
…osećati paleži dah!
Na starom ognjištu vrište kosti,
a u tuđini smrti se radovati.
Sreća je samo u vlastitom domu…
…pa makar i umirati!
Postoji veliko i nedostižno NIŠTA
između sećanja na „nekad“ i postojanja „sad“.
Ponovno rađanje i stvaranje sebe…
…a ipak, uprkos svemu, želeti-biti mlad!


1 comment
Ah, Kseija…osećaš jako prostor i vreme, i njihov dah koji sve mrvi….svaka čast…to je znak da si živa…pozdrav


