PISMO (NE)POZNATOJ ŽENI (2)-O.KLIČIĆ

Please wait...
Print Friendly, PDF & Email

Jedina moja, oprosti mi što Te ovako zovem i  ovako se obraćam…

Tako Te i jedino poznajem, ne mogu…ne znam…

ne poznajem drugo ime za Tebe…

Znam da nemam na to pravo, bar ne na ono MOJA…

Znam i da će ovo pismo ostati nijemo i bez odgovora,

nemam prava ni pomisliti, da ćeš ga pročitati…


Jedina moja, pišem ti jer ne mogu a da ti ne pišem…

pišem ti jer sam stalno obuzet s tobom!

Pišem ti jer u tebi vidim sve oko sebe, vidim proljeće…

dugine boje, sunce, mjesec i zvijezde, prve ljubičice…

vidim nasmijane ljude, veselu djecu…

u tebi vidim ptice, bijele oblake i smaragdnu rijeku…

Jedina moja, da li si i ti jednom voljela?

Ako jesi, onda poznaješ ljude kao što sam ja…

poznaješ ih kao vlastitu sebe…poznaješ ih u dušu,

stari ste znanci – vi niste jedina, nepoznati!

Mi se, jedina moja, poznajemo po ljubavi…

poznajete po sreći i bolu…po nemogućoj ljubavi…

FavoriteLoadingAdd to favorites

527total visits,2visits today

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/9357

Ostavite odgovor

Your email address will not be published.

http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif  http://poezijascg.com/poezija/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
more...
 

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.