Arsenije Lalatović

Poete

Poete su kao vrbe ive
Tiho pate, još tužnije žive…

Sudbina je pjesnička golema…
Šta bi bilo da poezije nema?

Poete su vjesnici nadanja…
Protkani od patnji i stradanja…

Ko pisao u životu nije
Taj i ne zna pisat kako li je…

Poete su melem duše jadne…
Naše duše i žedne su i gladne…

Ko ne piše, srećnije i živi
Niti usud, nit sudbinu krivi…

Poete su neobična bića…
Ponaosob za sebe su priča

Blago onom ko tinja i gori
Sa njim narod zauvijek zbori…

Dok pišete, ulivajte vjeru
Sestre moje i braćo po peru…

Dok pišemo mi i postojimo
Sanjajući život i živimo…

Poete su kao vrbe ive…
Ne umiru, zanavijek žive…

Ljubim te…
Milujem nježno
Poljupcima strasnim…
U kasnu noć…
Iz njedara tvojih
Osjećam toplinu…
Zaklapam oči…
Žedne usne kupe…
Med usana Tvojih
Dok napolju
Laju padalice…

***

Ljubim te…
Ah, kakva mačka
Pomislih u sebi
Kraj kamina ove noći
Usne medne ljubim
Ispunjene čežnjom
Čežnjo…
Oh čežnjo moja

***
Ljubim te…
Tvoje oči crne…
Borovnice srne
Sijaju u mraku…
Ah kakva mačka
Pomislih…
Ljubim noći ove
U svitanje zore…
Oči tvoje…

***

Ljubim te…
Dok obnažena hodaš…
Plešeš… Po meni
Topiš se kao pjena
Ime ti je ljubav…
Prezime čežnja…
Ti si žena…
Kakve niđe nema
Ti si žena…
Za sva vremena…

Ljuska

Rođen sam u pogrešno vrijeme
Ponekad sebe ne razumijem
Pokušavam, ali mi ne ide
Ili možda ne umijem…

Uče me kada je noć da je dan
Misle od njih vrijeme počinje
Odavno su mi raspršili san
Ništa im ne vjerujem…

Kada ih vidim smrači mi se pred očima
Ko ih ne zna majka mu kukala
Kakvi su oni šakali…
Ko su im očevi? Čiji su oni sinovi?

Oni su leglo fukara. Od fukara…
Od ivera klada daleko ne pada…
Da su bar neki iver ili klada
Ni po fišeka ni po po jada

Rođen sam a bolje da nijesam
Teško nosim na pleća bremena
Živim kao da ne živim
U jato jastrebova, ološi i kretena…

Ničija ne gori do zore…
Neće ni njihova… Rođen sam
U zlo vrijeme…Čudne su zvjerke hijene
U ljuski čovjeka…

Sjećam se…

Sjećam se…
Bili smo đeca…
Išli u školu…
Dijelili tajne…
Sanjali…
Jednoga dana…
Ah, jednoga dana
Bez riječi, pozdrava
Otišla si… zauvijek
Mislio sam, doći ćeš
Čekao sam danima
Nadao se…
Zidao kule…
Ali uzalud…
Vrijeme je prolazilo…
Život kao život
Ostavlja tragove
Ponekad briše…
Sjećam se kiše jesenje
Sitno su kapale
Držali smo se za ruke
Đeca… eh
Danas na zadnoj strani
Lokalnih novina…
Vidim tvoje ime i slika
Čitulja…
U Parizu si zaspala
Kako je život čudan?
Volio… a tako bih volio
Da smo se sreli
Još jedan put…
Ispili kafu u ime vremena
Kojih nema… eh
Sjećam se…