Author's posts
jun 10 2019
Полови
Ломе ме таласи
И не могу дуго баш дуго заспати
Стојим на палуби
Док делфини чувају
Мој брод од ајкула
Тишина је морнарски чвор
Која везује за кормило
Сам и сама је ноћ
Кад се мио лик на месецу дојмио
Ми смо као орлови увек нешто ловимо
Ми смо као бродови увек негде пловимо
Кад нас време понесе
Песак на очи нанесе
Далеки смо али видљиви
На радару су наша срца
Полови
На трен сам зграбио
Слику што сам давно добио
И због мириса и због сећања
У дубок сан уронио
Сањао сам да ме чувају
Њене руке од падова
Очи да пазе водени пут
Спас од ледених брегова
Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/60956
apr 14 2019
Obecanje
Imah je na dohvat ruke
Pamet moja bese brza
Prevideh da srce trza
Kasno je cujem samo zvuke
Zanesen pricom svojom
Mahao sam recima
Zadivljen slicnosti tvojom
Ne mogu te zvati mojom
Okreni se opet ka meni
Obecavam ne ces biti od soli
Riba sam koja moli
Zaplivaj samnom u Seni
Video sam san u snu
Ugledo sam crno sutra
Proklinjo nova jutra
Probudjen na dnu
Ako je tesko i tebi
Provuci prste kroz kosu
Licem pokupi rosu
Zasto sretna bila ne bi ?
Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/60415
feb 15 2019
Ne prodje dan
Oce, majko mene boli danima.
Gde ste jataci moji?
Uteha mojim jadima.
Oce, majko cela godina je vasa.
Ne prodje dan da duh moj nije sa vama.
Secanja najskuplja rado placam.
Zagrli te me, izgrdite me!
Za sve sto sam lagao nisam zeleo.
Za sve sto sam rekao nisam mislio.
Lose nikad nije bilo lose namerno.
Oce, majko sakrite hajduka,
od ovog zivota, neka bude i u podrumu raja.
Prazan je svet, okruzenje bez sjaja.
Na pocetku sam, a došo bih do kraja.
Ne prodje dan da duh moj nije sa vama.
Secanja najskuplja rado placam.
Zagrli te me, izgrdite me!
Za sve sto sam lagao nisam zeleo.
Za sve sto sam rekao nisam mislio.
Lose nikad nije bilo lose namerno
Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/59965
dec 09 2018
Zivot uzima i daje
Kazu, dolazi voz niz sudbonosne sine.
Kazu, prazan s’mestom za sve.
Kazu, Bog ce dobre da vine.
Kazu, novo svetlo ce oziveti sne.
Dotle u bunilu je doba,
staro, mlado i ono izmedju.
Svetom tumara zloba,
dobri i zlobni se susreću.
Raj je pijaca raskosa.
Pakao novac u ruci.
Covek vazda na muci.
Zivot uzima i daje.
Kazu, dolazi voz niz sudbonosne sine.
Kazu, prazan s’mestom za sve.
Kazu, Bog ce dobre da vine.
Kazu, novo svetlo ce oziveti sne.
Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/58992
sep 30 2018
S’pogledom na Sionsku goru
Jadna ti zemljo i more
jer djavo napuni osmneast godina
Vise ne stanuje gore
promenjena mu je sudbina
Pljunuo je na ocevu cast
zeleo je imati svu vlast
Izmedju smo zovu nas balast
ljudi sami zadiru u njegovu oblast
S’pogledom na Sionsku goru
praticemo vodostaj na crvenom moru
Jadna ti zemljo i more
djavo zna da ima malo vremena
Forsira zlo,nanosi bore
nudi svoga semena
Okovo u lancima
covecija ramena
Sluzi se znacima
u saku stavlja hleb od kamena
S’pogledom na Sionsku goru
praticemo vodostaj na crvenom moru
Jadna ti zemljo i more
otud gde je nebo busno bije strasan vetar
Oseke i plime gnusno
odranjaju hektar po hektar
Odrekni se ispravi me kaze Sv.Petar
dobrota doseze u etar
Cudni su putevi kojim setas
to tako treba iskusenje na svaki metar
S’pogledom na Sionsku goru
praticemo vodostaj na crvenom moru
Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/58554
sep 04 2018
Pariz kao uramljeni leptir na zidu.
Zli jezici bi rekli nek’ ide redom,makar se naziveo.
To me rastuzuje i pogled zamagljuje.
Zamislite najlepsi san otet komsmarom,
poslednji poljubac coveka i zemlje zakopan.
Bezbroj drugih lepih i manje lepih stvari.
Da’l ce reci i za sebe tako nesto,
mislim da ce mozda i moci,samo oni koji mogu otici bez zelja.
A,mene jedna misao kida,kao zelja razmazenog deteta.
Kakav je Pariz?
Voleo bih poslednji put tamo da setam.
Te ulice sam poznavao kao svoj rodni grad.
Taj grad nocu nije grad,vec kolevka izgubljenih.
Svako pronadje sebe ima svrhu,smisao.
Pariz je nacin zivota.
Pristao bih.
Tamo bih zaspao jednom onako zauvek.
Znam otici moram,cekam da me prozovu.
Nisam u cekaonici tamo ne zelim biti.
Imaju sve o meni otvorena knjiga je moj zivot,
ali jos uvek nista…niko me ne zove.
Sve mislim da nije neko usao i rekao:
„“Izvinite samo nesto da pitam“
i ostao vecno.
Svi su prosli i sam sam ostao.
Crne ptice su pored mene svetle ,
ne mari one me vole.
Ne moraju jos dugo da glumataju
sve odlazi vremenom.
Ali kako cujem,a sve bolje nesto u zadnje vreme cujem,
sve se i vraca zajedno sa vremenom.
Nije nista lako,ovo ovde je balkan.
Sve ide tesko,a najteze je ziveti.
Ima hrane,ima vode,
za jelo i pice nikad problem.
Da se razumemo nije Afrika.
Na drugaciji nacin tesko pre bih rekao,
da je to jedan mentalni zalogaj koji se vari ceo zivot.
Legnem tako,pa mislim da sanjam.
Ustvari sam u mraku sopstvenom,
i prevare me kad mi kazu da bice bolje.
Uvek kazem mora da bude.
Legnem tako,pa mislim da sanjam
pa ako su to sni…smesi se kraj.
Ostaju razgovori koji su ostavili trag
bilo glupi,smesni,zalosni,pametni.
Ostaju slike na kojima smo lepi,
i one na kojima mislim da sam ruzan.
Ostaje sve za nekog drugog pa cak i ja.
Za nekog ko’ dolazi da me odvede spusti na dubinu
i sprovede kroz otvorena vrata u zemlji.
A,da ostaje i Pariz kao uramljeni leptir na zidu.
Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/58425
maj 31 2018
Karnevalska Noc
Posle ove karnevalske noci
vise je nikad videti ne cu
odlazi cirkus s’njima ce poci
njen poziv je da donosi srecu
U ovom vremenu gospodara i sluge
noc je sarena luda u kostimu
prosla je ponoc jedni trazimo druge
sa ostatkom srca idemo u tminu
Sta je s’nama sto cemo ostati
zauvek s’ rupom vremena teskog
kaze zivot uvek mora nekog poslati
zameni ce mene za nekog retkog
Pa ti si nesto najredje na svetu
sta bih radio kad te ne bi znao
posto si me dodirnula srcem
dodirni me i usnama da ne bi pao
Bicu jedan od mnogih
kog ce prekriti prasina karavana
ali i jedan od retkih
koji ce se secati poljubca iza paravana
Blate je usta prosjaka i kralja
nista sem igre nije im dala
dok su je gledali ona je brala
plodove srca na dvoru je krala
Ako su oci ogledalo duse
andjeosko nesto je virilo iz njih
najvisi vrh sa koga se ruse
snovi nedostojni ociju tih
Bicu jedan od mnogih
kog ce prekriti prasina karavana
ali i jedan od retkih
koji ce se secati poljubca iza paravana
Posle ove karnevalske noci
vise je nikad videti ne cu
odlazi cirkus s’njima ce poci
njen poziv je da donosi srecu
u ovom vremenu gospodara i sluge
noc je sarena luda u kostimu
prosla je ponoc jedni trazimo druge
sa ostatkom srca idemo u tminu
Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/57955
maj 28 2018
Smrt
Onda kad se ratovi zavrse svi
Pa cak i istok bude miran
Jedino sta izbice to je mir
Tad novac ne ce biti bitan
Onda kad kucne sudnji cas
Kad jahaci krenu u kas
Jedan drugom covek je spas
Drugciji od Boga i od Djavola
Jos uvek jedan sam od tih
Prevaricu smrt
Izgovoricu stih
Zakljucacu je u vrt
Mozda je zvezda zivote takve dala
Jos sam prasina koja nije pala
Ne plasim se, ne strepim zbog tala
Izmedju raja i pakla
Verujem ne ce ostati sve u masti
Sve sto ne treba zivotu
Treba ce Edenskoj basti
A, mi cemo doziveti stotu,
I jos po koji vek
Jos uvek jedan sam od tih
Prevaricu smrt
Izgovoricu stih
Zakljucacu je u vrt
Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/57937
maj 26 2018
Sudbina
Ide uz vreme ruku pod ruku
Covek je ne razume kao ni zivot
Pa mu je odgvor za svu muku
Stala u rec koja sakriva bruku
Star i mlad na dlanu je ima
Al’nikad ne ce reci sve
Zadire u oko bas svima
Cesto ima ostrice dve
Tiha na prepad se javi
Kad prodje shvatis lopovluk je pravi
Ne znas da li je covecija kazna il’ greh
Cini mi se kad je spomenu da prasne u smeh
Od pocetka postoji kao i greh
I gresnici sto gledase u nebo
Tad je cak i Adam Evi reko
Mozda da okrivim sudbinu sam trebo
Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/57930
mar 21 2018
Mucna Tisina
Dugo sad s’tisinom
Trazim odgovor bucan
Zatvorena su vrata s’milinom
Ostatak mene je mucan
Sam,a soba ko soba
Ume da priblizi zvuke
Pusta kutija koba
Docarava muke
Zgrabili me brsljeni
Crna suma njene oci
Dusa i srce su otudjeni
Izgubljeni u noci
Dolazi da odvede
Onaj los san sto javom preti
Da je sanjam da me povede
Na svoj pakao da me seti
Dobro ja i lose ja
Podela su duse
Ne vide se dimne granice
Oko kojih se osecaji guse
Nove lutke su u glavi
Svrsen cin pogled prati zavesu
Sumnja pobedu slavi
Nesigurno srce je u kavezu
Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/57495
Коментари