RAZGOVOR S TUGOM – Dobroslav Petričević

Razgovor s  tugom 

Ponekada tišina zazvoni
kao hiljade crkvenih zvona
tuga mi se unese u lice
bezdušno  pita:

Gdje je ona?

U bespuću života nestao trag
svaka uspomena ranu dira
samo da sretnem pogled blag
i  umirim hiljadu nemira.

Lako je kad  pada kiša
kišne kapi skrivaju suze
tuga se nadvila iznad ognjišta

zlokobno pita:

Gdje ti je ljubav

ko ti je uze?

Dolivaš so na živu ranu
pomozi ako za Boga znaš
lagali su mi život cijeli
„dobiješ uvijek koliko daš“.

Davao sam šakom i kapom
bio sam spreman davati još
srce i dušu, život cijeli
za sebe  nisam tražio ni groš

Više ne čekam svoje ise
ponovo tamu sjeku zvona
tugu sam rastužio.

Gledam je plače
ne ruga se više
i ne pita me:

Gdje je ona?

© Dobroslav Petričević

 

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 10.0/10 (1 vote cast)
VN:F [1.9.22_1171]
Rating: +1 (from 1 vote)