SMRT – SVETOZAR N POPOVIC
Obliven smrću silazim u kamenu dolinu
Praštam oproštene grijehe od juče
I tražim milost za sebe i svoju riječ
Koja je ostala u kaljuzi mojih umiranja
Mrtav sam ali niko da me sahrani
Niko da mi očita opijelo pred Bogom
Niko da me odprati u vječni mir bez suza
Koji sam zaslužio Bože među ljudima
Na ovom svijetu prolaznog življenja
U pećini besmrtnnih sradanja dođoh
Preobrazih se u vjeru i vjerovanja
Kako bih stasao za smrt jednku za sve
Umiranje je tvoje moje naše i njihovo
Umiru svi i svi smo jednaki na toj granici
Nema povlašćenih i vlastodržaca na rampi
Svi smo u redu za umirenje osim Boga
Ne budi sit od tuđeg ručka danas i sjutra
Ne spavaj na tuđem krevetu u oblacima
Ne traži tuđu glavu dok je tvoja pod mačevima
Ne budi niko i ništa jer si u redu za umiranje
Tvoja vila na pjeni od mora pjeni našu prošlost
Priča priču moju i tvoju u istoj fotelji
Kad smo zajedno pošli na dalek put života
I ponovo se našli u istom redu za umiranja
Bio si pijan ko metla pijanac usran do guše
U starom poljskom klozetu pored ograde
Bio si govnav a govna u snu znače pare
Obistinilo se san ali si i ti u redu za čekanje
Oni koji su čisti čija duša mirom miriše
Skrivaju nos od tebe jer smrdiš od para
Poltrona ulizica i idijota ovog vremena
Koji te prate a prate te do linije umiranja
Jednog dana nećeš biti prvu u svakom redu
Neće ti skute nositi lakeji bićeš samo sledeći
Sledeći u redu bez čekanja na toj granici
Ne primaju mito doći ćeš na granicu umiranja
Na toj granici nema carinika nema ni policije
Prići ćeš Bogu i shvatiti da ti nijesi Bog
Bićeš mirišljava gomila mesa za crve otrovna
Bićeš neupotrebljiv i na granici umiranja
Umrijet ćeš jer smo pred Bogom svi isti
Svi nosimo istu boljku od iste bolesti bolujemo
Idemo naprijed za naprijed pripremljeni
Pred nama je smrt svi smo u njenom naručju jednaki
Svetozar N Popovic
IZ POČETKA – DACA
Iz pocetka,
svasta mi se nesto pocinje iz pocetka.
Sve je staro i izbledelo,
samog se sebe zasitilo.
Duge su posivele,
isprane upornom vladavinom besmisla.
Talasi su zanemeli;
Plime i oseke odgegale su u hibernaciju.
Niceg nema da vrtlozi ustajale strasti.
Pseto je meso gramzivo prozdralo,
ostaje mu samo gola kosta da je u nedogled glodje,
kao sto vreme glodje nase dotrajale duse.
Pustinja,
svuda je oko nas.
A u nama zgariste snova.
Manicno razgrcem natalozenu garez
u potrazi za iskrom nade.
Negde, tek na dnu svekolike prljavstine,
doticem joj umornu zilu.
Napipavam bilo.
Damari su sve tisi.
Ona umire poslednja,
ali kada izdahne, svi nasi uzdasi
i svi nasi krici,
nece je moci vaskrsnuti…
Daca
PRODAVAC MAGLE – Nevenka Savić Alispahić
Skloni mi se s puta
iz vidnog polja,
ti nikad nisi bio
i ne možeš biti
ni mala kockica
u mozaiku moga života.
Skloni se,
zaklanjaš mi Mjesec
ne vidim Nebo
i hladno mi je.
Hladno.Hoću Sunca.
Prodavci magle
su prevaziđena fela,
ali, svejedno, makni se,
Sunca bih htjela.
Kupi kartu u nepovrat,
pretvori se u sjenku
i izgubi se u
vlastitoj prodavnici magle
u crnom fraku i cilindru
kao sva fina stvorenja pakla
otiđi u svoj podzemni dvor
i hrani se krvlju
izumrlih vrsta.
Ovaj svijet je pretrpan
prodavcima magle.
Iluzionisti ne prolaze.
Magovi nemaju posla.
Skloni se.
Hladno je.I smetaš mi
dok tražim kroz tu maglu put.
I hladno je.
Istrošene riječi po meni padaju
i hladnoća kroz njih probija
kao kroz zakrpe starog kaputa.
Skloni se,
ne muti bistrinu rijeke
dan je sunčan i nebo plavo je
ne remeti boje na slici,
ti nisi ni sunčan dan
ni plavo nebo
ni kap bistre rijeke
što ljubomorno čuva i grli
obale dvije,
ti si fino stvorenje
u crnom fraku i cilindru
što dolazi ravno iz pakla,
prodavac mogle,
jedan od nepregledne gomile
i zato idi,
makni se,
nestani što prije,
zbog tebe hladno je,
hladno, a Sunce bi da sija.
© Nevenka Savić Alispahić
MILKA VUKIC V. SRCE
Grci se srce raskomadano,
Krvlju rida-
Istu usisava…
–
Neces puta zastranjena.
.
Grudi pucaju,
Disaj izdise,
Uzdah moli da stane…
–
Neprestaje,,,kuca I dalje.
.
Tup bol srce okiva
Strune ga u dusu uplecu…
Sad i nju urnisu.
–
Srce srcu srce zateze.
.
Stani srce,
Iskljuci sve uzde razuzdane,
Ropot moli da sagori…
–
Gura srce dalje…zivot jos traje
Milka Vukic V.
VUK TODOROVIC – Krasiš moje misli
Krasiš moje misli
U mom si stihu večnosti
U razdraganoj pesmi sunčanoj
Dolaziš sa melodijom mira
Moja godino svetla
Pa ti za mene sviraš
Krasis moje misli
sirenjem svojih krila
Plavo oko dubokog mora
Govoricu ti tiho tajne
Nikada nećeš čuti zatišje
Krotiću buru i valove
Krasiš moje misli
ubrzavaš mi disanje
Iz moje pesme iskrala se ona
Kada je čula moj poziv, moj glas
Svaka reč je kao dodir, kao spas
Osmeh njen srce slama
Krasiš moje misli
zvezdo sjajna
Dolazak nečeg mračnog
Što ljudi zovu tama
U dubinu toga mraka
Nikad nećeš kročiti
Krasiš moje misli
kad na tebe pomislim
Evo me večno dolazim
Evo me večno stojim i gledam
Kako srce svoje da ti predam
Evo me prilazim
U želji nikom da te ne dam
Evo me večno žurim
Svoje srce da ti predam
© Vuk Todorović
Коментари