Sve ma podsjeća na ljubav-Mile Tešanović

                     Sve me podsjeća na ljubav

Sve me podsjeća na ljubav

iz snova, iz bajki…

Na ljubav dječice i majki.

Naše tačke dodira;

putevi i sni,

priče, romani i filmovi svi

stihovi ustreptali

jagodice nježne

nekada suzne oči,

čarke neizbježne…

 

Takva je tvoja duša, plemenita

Godinama nisam bio mazan

U naručju bezbrižan

Kako sam ti zahvalan za saznanje

za prepoznanje

Dijete sam u godinama ovim,

vremenu srebrenih vlasi

kad u naše tajne, neke, bivše

gdje se, još uvjek, tanašni otkucaj čuje,

dok tamo, negdje, vjetrovi bruje,

pucketaju ledenice,

mi smjelo zujimo,

po poljima cvijetnim

diramo skrivena gnijezda;

laste, ševe, prepelice..

 

A nosilo me vrijeme

i baš nikad, nikad, nisam bio sam

Skupilo se mulja, bisernih školjki… i svega

Mislio sam neću,

nikad neću moći

ama baš sve

baš sve, da ti dam.

 

Kad bi mogla- Mile Tešanović

MileT

Kad bi mogla

Čeznuo sam za našim danima;
ondašnjim snovima,
pogledima, strahovima,
nesigurnim koracima i riječima..

Oko je suzu pustilo
Uzdah se jedan oteo
Kad sam se sjetio
Kako sam kasicu razbio
da bih nam piće platio,
džepove nervozno preturao,
krevete pomjerao
da bih našao,
da bih nešto našao;
čokoladu ti kupio,
na sladoled te vodio..

Onaj treptaj, strah i stid..
Tvoji drhtaji,
iznenadni trzaji,
smijeh..

Sad bih ti dao, kupio..
Sve dozvolio
Kroz svemor stobom letio
Kad bi mogla..
Samo jednom da me
pogledaš zabrinuta,
zaljubljena, stidna..
Kad bi mogla..

(C) Mile Tešanović

Daj, prepoznaj – Mile Tešanović

Mile Tešanović

Daj, prepoznaj

Mirisni lahorci
golicaju moje osmijehe
Tvojih uvojaka
upletenih u moje snove
neće nestati

..i tako

Opjevani junaci
jurišaše na oštrice
Polomljenih ruku i nogu
ležaše u nadi;
pašće neprijatelj,
osvanuće sloboda.
Pa, neka to bude
i sutra kad nas ne bude.

Daj, prepoznaj moju ustreptalost
opčinjenost, želju, nadu..
Oslušni moje srce,
pjesmu, baladu
Daj, prepoznaj..
Otpočeću borbu
zbog drhtaja, iz straha
za tebe umiljatu,
do poslednjeg daha.

(C) Mile Tešanović