KROZ PROZOR
Neka otvoren prozor bude
Kada kiši i sniježi
Dozvoli da želje plove
Tamo kuda ih misli šalju
Kroz prozor noći
Okreni jastuk
Snovi da budu java
Takao se kažu radi
Ako se sam spava
Kad sunce izlazi
Gdje su mu putokazi
Ne gledaj u vrata
Više ne čekaj
Sagradi put do njega
Pogledom kroz prozor
Milica Perun Ivanović
TUĐA TREŠNJA
Sjekle su komšije trešnju
Pukla mi u duši
Najdonja grana
Na dohvat ruke
Očima samo milovana
Visoka behr mlada
Bez djece u oboru svome
A zašto da je onako kršnu
Na zemlju svale bako
Valjda zimus da je na ognjištu upale
Nježno mi milije ruke male
Ne sluti koliko moje čežnje
Za njenim plodom
Gutaće plameni jezici ognja
Ukusa njenog ja ne doznah
A tek one gornje grane
Što su se iz daljine vidjele
U maju rumene
Dodju mi sada kao rane
Zasuzi oko za tuđom
Trešnjom visokom.
Iz neobjavljene poezije za djecu
Milica Perun
PODSHUMNO
A. Zakovšek
Prijatelju u nesnu
Pišem ti pjesmu
Ustvari mi se plače
Kratilo ti se vrijeme
Danima bola
U nevrijeme
Ostavio si sve
Što je najdraže
Tebi najcjenjenije
Magiju pisnja
Liječeći druge
Zaboravio na sebe
Počivaj prijatelju
Takvih je
Carstvo nebesko
Živjeće toje pjesme
I nepomućeno
Prijateljstvo
(C) Milica Perun Ivanović
ZA NJU
Anđele
Ah, kako boli
Što pređe
U vječnost
Za nju
Što mi je suze
Brisala smijehom
Čija je pojava
Po sebi
Bila utjehom
Koja je nosila
I torbu mje muke
Čije su tapšale
I grlile me
U tuzi ruke
Što bila si nijema
Ako zatreba
Nemam više ništa
Da pružim
Osim da molim
Za oprost Boga
Da ti dozvoli
Umjesto mene
S andjelom
Nebo da dijeliš
(C) Milica Perun Ivanović
JABUKO MOJA
Dal’ zato što Adamu
Pruži je Eva ili je stvarno
Rajska voćka tek
Baba me zvala
Jabuko moja
Iz bola ponikla
Zalivana suzama
Napukla srećom
Zaleđena ljubavlju
Sa crvom u srcu
Sumnjom u peteljci
Sred mirisa smežurana
Otpala prerano
Podarila tri lastara mlada
Jabuko moja
Sada si suva grana
Prepuna krasta i rana
Sjekli svakoga dana
Najviše boli zadnja rana
Srećna je Baba što
Nezna za moje muke
Davno ispala jabuka
Iz njene ruke
(C) Milica Perunović – Ivanović
PRIJATELJI
Nekako neosjeto
Rastrgali smo nebo sreće
Mrakom zemaljskih dana
Ogrnuti tijelom kao odijelom
Bez želja i volje
Drveće s crvom ispod kore
Kresanih grana do panja
Ljudi nježnih osjećanja
Ili zgasle zvijezde
Nad šumom umirućom
Zalutali odsjaj snivanja
Nad nekim poljem
Beznadno dalekim
Prijatelji malo nam treba
Trenutak osmjeha
Pružena ruka
Ljubav prije svega
Evo nas opet do neba
Najteži korak je izići
Iz noći života
Ne razljuditi se
Ostati Božja ljubav
Biti svoj čovjek
(C) Milica Perun. Ivanović
Februare februare
Ti si stručnjak za prevare
Čas se slediš pa ogreješ
Kad pahulje čekam meke
Ti prolivaš kiše neke
Ili Sunce nagovoriš
Moga sneška da oboriš
Znaš li more ti što radiš
Načisto ga obezglaviš
Otrgneš mu ruke bijele
Te ga djeca ni ne žele
Ne volim te februare
Jer si stručnjak za prevare
(C) Milica Perun Ivanović
Iz neobjavljenog rukopisa za djecu
