Category: Mirko Popović

NOĆ U ĐENOVI, 3 – M. Popović

 Dugo u noć razgovaram 
 S djevojkom crvene kose
 Nad našim pokretima osmijesima 
 Riječima grimasama 
 I inim gestikulacijama 
 Smiješi se milijun zvijezda
 Zori sudbina sljedećih zajedničkih dana 
 Koji kao da se već razlijevaju 
 Na dječakovom licu 
 Dok nas sa slike nepoznatog autora
 Promatra kao što riječi promatraju čitatelja
 Nastaviti čitanje 

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/55803

NOĆ U ĐENOVI, 2 – M. Popović

 

Iako smo, govorile su to njene
i moje oči, izgledali posve drukčije
od naših prvih snova
svi su nas ipak prepoznali
odjevene u zadovoljstvo spoznajnog Nastaviti čitanje

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/55799

NOĆ U ĐENOVI, 1 – Mirko Popović

 

Proći će mnogo godina i slika će, manifestirana nedosanjanim, poprimati oštrinu gotovo zaboravljenih boja. Sjedit ćeš u kavanskoj bašti pred ljetnu oluju. Duša bi uvijek željela nešto tkati i tebi će se činiti da u istom trenu bljeskaju munje u daljini i na fasadi preko puta restorana. Potom te u predvorje polusna uvodi krošnja jasena i ti sa njom pričaš. Ne, to je samo sjećanje u kojem se izdvaja veliki crveni autobus i ponovno se zbog nečega kreće ljupkim atrijem iza kvadranta B. Zagledana u ruku koja ti maše, nekontrolirano pališ cigaretu, a sila telepatije mi dojavljuje da nekoga čekaš… onoga koji je također dugo čekao na kazališnu predstavu te večeri. Tebe je, ipak, više zaokupio šumor prvih kišnih kapi u nedalekoj krošnji jasena.
Onoj krošnji koja te i treću noć uporno gleda čim s nesanicom proviriš kroz noćni prozor. Ne slutiš da u tom času oživljuju moje uspomene na hladna sarajevska jutra kad si rukom kojom pripaljuješ cigaretu grijala svog medvjedića. Pa ruka će ti se tako smrznuti. Neće, jer će njemu biti toplo.
Proći će mnogo godina i ti ćeš se sa terase jednog đenovskog hotela zagledati u veliki crveni autobus.
U njemu je tata, kaže mama odmičući se velikim koracima vremena.
Znaš li što mi je kupio?
Duša bi uvijek željela nešto tkati, ali sad si maminu sliku odložila na noćni ormarić.
Kasni su noćni sati dugom šutnjom tonuli u tvoj san.

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/55366

pukotina – M. Popović

PUKOTINA

I

prikradajući se zvijezdama
pejzaž je jedan
odvezao naš brod
i obala je ostala pusta

II

zamišljam kako sada
prebireš po harfi
okrenuta slutnji nemira
jer te zaboli
tinjajući ugarak
i uzdah istine da riječi
nismo potrošili

iako je na pustoj obali
zaspao je sat, onaj s kojim je
umrla naša jesen

III

pomisliš li ponekad, patricija
da ćemo nastaviti sanjati
kako te u mojoj toplinom zaboli
tvoja ruka
i kako me u tvojoj zabole noći
kad zaspe sat
i krošnja lipe zatreperi

————————————-

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/55186

Pletenice i vjetar – Mirko Popović

otud na ovamo
sama i bosa pleše
daj mi ruku, čekaju nas
pločnici nasmijani
šumorni pljusak srpanjski
čije lice ćemo ljubiti
lijanama ljeta, grafikama sna Nastaviti čitanje

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/54823

REKVIJEM – Mirko Popović

Ustajala sam
Između simfonije i maestrala
Nizvodno za zemnim varkama 
Niz koje proljeće miriše
Uranjala sam žudno u porijeklo priče
U kojoj je neko spaljivao
Tvoje nenapisane pjesme
Nastaviti čitanje

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/54475

NE ZABORAVI – Mirko Popović

Napisala je: Ne zaboravi se javiti
Kad porasteš, kad sazriju kiše

A ja sam i prije i poslije čitanja
Znao samo za smaragd
Njenih očiju, za njeno ime
I za noći što plamtjele su
Mistikom nježnosti

Nastaviti čitanje

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/54406

DOBA, 3 /mirko popović/

 

 

Ostavio je sidro
Dubinama
I nikad se više
Nije osvrnuo

Nastaviti čitanje

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/54392

BITI – Mirko Popović

 

 

 

Rana  ti  je 
Jednom
Glagol  živjeti  ostavila 
Kao  ametist
I  pokazala  put: 
Ustraj 
Na  predugoj  i  vječnoj
Knjizi  vremena,  jednom  će
S  ljepotom  bivanja 
Nahrupiti  bezbrižnost

Nastaviti čitanje

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/54385

ODTAMNJENJE, 2 – Mirko Popović

 

Zviždao je vjetar kroz pećinu
A Zagledanî su mogli vidjeli Venerino 
Rumeno lice kao neizgubivu kaplju
Stvoriteljeve ljubavi

Nastaviti čitanje

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/54378

VEČERNJI TANGO – Mirko Popović

Melodija je zaspala
šute jarboli, otkopčajmo
utihlo plavilo sredozemno
nek’ pjesme doziva
nek’ pjeva žednim usnama

Nastaviti čitanje

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/54370

ŽUBOR NOĆNIH VODA – Mirko Popović

 

Čuješ li, sestro
Sve što jesmo uvijek smo
Samo priučeni
Od krhkosti naše
Sve je stamenije

A nešto ispisuje u nama
Da je kroz nas protrčao život
Kao da ne čuje kako
Za riječima čeznemo
Kao da ne čuje vode što noćas
Strašnom govorljivošću grme

Nitko ne urliče, to se glasaju puti
To se u nama, brate, trijezne
Umorni putnici
U vodama koje ne razumijemo

Ali, sestro, zašto s nemirom
Umjesto sa snom
Galopiraju rijeke
Kao da se vraćaju svojim izvorima
Kao da kosti zemlje pucaju
I s kovitlacem zvjezdanim umirem

Ne umireš, brate (kamo ćeš
Ne otvaraj prozore), ne možeš
Osmisliti opsjenu iako
Strukturi harmonije ne izmiče
Ona je neisplakan zaborav, cvijet
Koji nitko ne može ubrati
Koji nas na ušću čeka

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/54169

ELEGIJA – Mirko Popović

ELEGIJA

Doticati
Kromatično krilo lovora
Tražiti otiske na mahovini
Sunčanim kistom isprane fosile
Ostarjela brda
Pod kojima si me čekala

Snivati
Vreteno djevojačko
Ekstazu u kojoj se prvi put
Usna postidjela kao rumeni
Val oplodnje

Stajati
Pod krovištima, pod toplim
Kišnim kapima i gledati kako se
Još pali svijeća u prozoru
Iza kojeg si se
Nadala

Pitati
Tko si ti
Na mom praznom dlanu

© Mirko Popović

 

Mirko POPOVIĆ, rođen 1944. godine u Slivnu (Metković), Republika Hrvatska. Od šezdesetih godina prošloga stoljeća živim u Sarajevu. Radio sam u državnim organima Bosne i Hercegovine do penzije. Od srednjoškolskih dana pišem poeziju, a poslije studija javljao sam se s prozom i poezijom u velikom broju književnih časopisa i revija u Jugoslaviji, a potom u BiH i Hrvatskoj, te na Radio-Sarajevu i na Radio-kometi u Republici Srpskoj. Objavio sam dvije knjige, Tamno sunce (proza) u izdanju IK Svjetlost, Sarajevo 1999. i Berba rose (poezija) u izdanju IK Svjetlo riječi 2001, Sarajevo. Dobitnik sam nagrade za književnost „Dubravko Horvatić” (2. mjesto za prozu) 2011. godine u Zagrebu.

 

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/54149