pukotina – M. Popović

PUKOTINA

I

prikradajući se zvijezdama
pejzaž je jedan
odvezao naš brod
i obala je ostala pusta

II

zamišljam kako sada
prebireš po harfi
okrenuta slutnji nemira
jer te zaboli
tinjajući ugarak
i uzdah istine da riječi
nismo potrošili

iako je na pustoj obali
zaspao je sat, onaj s kojim je
umrla naša jesen

III

pomisliš li ponekad, patricija
da ćemo nastaviti sanjati
kako te u mojoj toplinom zaboli
tvoja ruka
i kako me u tvojoj zabole noći
kad zaspe sat
i krošnja lipe zatreperi

————————————-

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 10.0/10 (1 vote cast)
VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 0 (from 0 votes)

Pletenice i vjetar – Mirko Popović

otud na ovamo
sama i bosa pleše
daj mi ruku, čekaju nas
pločnici nasmijani
šumorni pljusak srpanjski
čije lice ćemo ljubiti
lijanama ljeta, grafikama sna Nastavi sa čitanjem „Pletenice i vjetar — Mirko Popović“

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 0.0/10 (0 votes cast)
VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 0 (from 0 votes)

REKVIJEM – Mirko Popović

Ustajala sam
Između simfonije i maestrala
Nizvodno za zemnim varkama 
Niz koje proljeće miriše
Uranjala sam žudno u porijeklo priče
U kojoj je neko spaljivao
Tvoje nenapisane pjesme
Nastavi sa čitanjem „REKVIJEM — Mirko Popović“

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 10.0/10 (1 vote cast)
VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 0 (from 0 votes)

NE ZABORAVI – Mirko Popović

Napisala je: Ne zaboravi se javiti
Kad porasteš, kad sazriju kiše

A ja sam i prije i poslije čitanja
Znao samo za smaragd
Njenih očiju, za njeno ime
I za noći što plamtjele su
Mistikom nježnosti

Nastavi sa čitanjem „NE ZABORAVI — Mirko Popović“

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 10.0/10 (1 vote cast)
VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 0 (from 0 votes)

BITI – Mirko Popović

 

 

 

Rana  ti  je 
Jednom
Glagol  živjeti  ostavila 
Kao  ametist
I  pokazala  put: 
Ustraj 
Na  predugoj  i  vječnoj
Knjizi  vremena,  jednom  će
S  ljepotom  bivanja 
Nahrupiti  bezbrižnost

Nastavi sa čitanjem „BITI — Mirko Popović“

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 10.0/10 (1 vote cast)
VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 0 (from 0 votes)

ŽUBOR NOĆNIH VODA – Mirko Popović

 

Čuješ li, sestro
Sve što jesmo uvijek smo
Samo priučeni
Od krhkosti naše
Sve je stamenije

A nešto ispisuje u nama
Da je kroz nas protrčao život
Kao da ne čuje kako
Za riječima čeznemo
Kao da ne čuje vode što noćas
Strašnom govorljivošću grme

Nitko ne urliče, to se glasaju puti
To se u nama, brate, trijezne
Umorni putnici
U vodama koje ne razumijemo

Ali, sestro, zašto s nemirom
Umjesto sa snom
Galopiraju rijeke
Kao da se vraćaju svojim izvorima
Kao da kosti zemlje pucaju
I s kovitlacem zvjezdanim umirem

Ne umireš, brate (kamo ćeš
Ne otvaraj prozore), ne možeš
Osmisliti opsjenu iako
Strukturi harmonije ne izmiče
Ona je neisplakan zaborav, cvijet
Koji nitko ne može ubrati
Koji nas na ušću čeka

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 0.0/10 (0 votes cast)
VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 0 (from 0 votes)

ELEGIJA – Mirko Popović

ELEGIJA

Doticati
Kromatično krilo lovora
Tražiti otiske na mahovini
Sunčanim kistom isprane fosile
Ostarjela brda
Pod kojima si me čekala

Snivati
Vreteno djevojačko
Ekstazu u kojoj se prvi put
Usna postidjela kao rumeni
Val oplodnje

Stajati
Pod krovištima, pod toplim
Kišnim kapima i gledati kako se
Još pali svijeća u prozoru
Iza kojeg si se
Nadala

Pitati
Tko si ti
Na mom praznom dlanu

© Mirko Popović

 

Mirko POPOVIĆ, rođen 1944. godine u Slivnu (Metković), Republika Hrvatska. Od šezdesetih godina prošloga stoljeća živim u Sarajevu. Radio sam u državnim organima Bosne i Hercegovine do penzije. Od srednjoškolskih dana pišem poeziju, a poslije studija javljao sam se s prozom i poezijom u velikom broju književnih časopisa i revija u Jugoslaviji, a potom u BiH i Hrvatskoj, te na Radio-Sarajevu i na Radio-kometi u Republici Srpskoj. Objavio sam dvije knjige, Tamno sunce (proza) u izdanju IK Svjetlost, Sarajevo 1999. i Berba rose (poezija) u izdanju IK Svjetlo riječi 2001, Sarajevo. Dobitnik sam nagrade za književnost „Dubravko Horvatić“ (2. mjesto za prozu) 2011. godine u Zagrebu.

 

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 0.0/10 (0 votes cast)
VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 0 (from 0 votes)