Category: Nevenka Alispahić

MALENA – Nevenka Alispahic

141 пута прочитано

Malena, eh moja Malena,
zašto si tako tvrdoglavo bandoglava,
zašto ne pustiš sve što je bilo,
zašto ne živiš ono što će biti.
Živi Malena, živi, i molim te,
budi kao što si uvijek bila
ona ista luckasta, ona ista djetinjasta,
ne mijenjaj se Malena, 
ni zbog koga, ni zbog čega.
I nemoj biti tužna, smij se
onim svojim zvonkim smjehom
koji zarazno uzima sve nevolje
onoga koji ga sluša,
liječi, miluje, grije.

Samo, molim te Malena,
molim, ne prati više moje korake.
Njih nema.Mene nema.
Ne postojim.Nemam ni ime ni prezime.
Ne traži ih, nema koraka onoga ko ne postoji.
Ne traži u mojim riječima sebe, nema tu ničega.
Ni tebe, ni mene, nema nas.
Nismo ni bili.A bilo jeste, samo ne mi.
Ne postoje ni riječi ni slike 
kojima te slikam, ne, nema tu tebe Malena.
I zašto uzalud tragaš za onim 
što ne postoji.

Ne idi za tragom koraka
koji su davno tuđi, izgubljeni 
za tvoje oči, za tvoj put.
Ne budi sjenka koja se gubi u ničemu,
ti nisi sjenka, ti si moja zvijezda Danica,
moj Mjesec iznad grada 
zauvijek izgubljenog za korake
tvojih malih stopala sto mirišu snovima.
Ti si moj najljepši cvijet u cvijetnjaku
koji nigdje nije zasađen.
Ko da ga zasadi, kad ne postojim.

Malena, moja Malena,
izbriši sve, baš sve,
i dobro i loše, i najbolje i najgore,
pocijepaj zaostale fotografije
na kojima se vide moje sjene
i pusti Malena, pusti…
Pusti da život teče, da bude to što jeste,
i molim te, molim, zaboravi.
Zaboravi sve o meni.
Ime, lik, glas, kosu, oči.
Ne postoji više ništa od toga.
Ne čuvaj ono čega nema.

Ti misliš, lažem te, misliš tjeram te.
Eh Malena, kad bi samo znala,
a bolje je, da bolje, da ništa ne znaš.
Zato, pusti, ne traži moje tragove
u prašini tuđih ulica,
ne pokušavaj slijediti korak kojeg nema,
ne traži sjenku koja nikad nije ni bila.
Razumi me Malena, tako mora.
Vjeruj kad kažem, ne postojim.
Vjeruj, bar jednom, samo ovaj put.

I idi, idi svojim putem, traži korake
koji nisu nepostojeći,
korake koji nisu izgubljeni
Idi i ne osvrći se Malena,
iza nema ničega.
Idi, ovaj put pronađi korak koji jeste
i nemoj da ga pratiš, uskladi ga,
uskladi sa svojim i hodaj, leti, voli.
Nemoj misliti na mene onih dana
kada ti na lice padnu sjene.
Ne misli se na nepostojeće.
Ne sjeća se sjećanja kojih nema.

Malena, eh moja Malena,
ovo je moja najteža nepostojeća riječ
ikad iznjedrena, ikad napisana.
Ne čitaj je, nije za tebe, nema tu ničega,
ničega osim molbe, idi, idi svojim putem
i ne misli da te ne volim.
To je nemoguće, nema Ljubav ništa s tim.
Nisam te volio.Ne može da voli
onaj koji i ne postoji.
Idi sad moja Malena.
Idi, i nemoj se slučajno okretati.

© Nevenka Savić Alispahić

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/41879

SKRIVENO ZNAMENJE – Nevenka Alispahić

116 пута прочитано

NevenkaA

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/3492

HLADNO JE – Nevenka Alispahić

275 пута прочитано

NevenkaA

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/3384

Iluzija

128 пута прочитано

Ja sam samo slovo u nizu
neizrečenih riječi
trag neispisan na papiru
iza kojeg se ne vide obrisi
koji ne prate pogledi
i niti sam niti ću biti
niti mi ime ima lik u
mozaiku od vremena.

Ja sam iluzija koja
po želji dolazi još prije odlazi
opsena nedosanjanog sna
u rana jutra
i nestajem sa prvim nagovještajem
hladnih vihora bijele mećave
u nepoznato i neupamćeno sutra.

Propali poeta…loših rima…
klovn ispod čijeg osmjeha stoji praznina
šarenilo nepotrebnih riječi
koje nikad ne treba izreći
pogled uprt u dubinu neizrečenog
u ponore neprotečenog…

Sanjar neuhvaćenih snova
ptica što nikad ne poleti
ugašen vulkan u čijem grotlu
sivi pepeo od oluja se krije
vjetar..i jest..i nije…

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/3315

KOSOVO ZOVE – Nevenka Alispahić

144 пута прочитано

Nevenka

KOSOVO ZOVE

Čujete li jauke što vjetar
s Kosova donosi
čujete li kako plače Lazarica
čujete li jecaje manastirskih zvona
i krike crvenih i bijelih božura…

I mutne se rijeke hukom bola glasaju
nebo se krvlju boji
čujete li kako gavranovi slutnjom krešte
kako se zemlja Srbska raspada i kida
čujete li kako nas zove Lazareva kletva…

Osta li još Nemanjića, osta li Obilića
ima li ijednog Jugovića
ili svi ostaše da leže na Kosovu
zaboravljeni, izdani,
božurima zakićeni, zaspali…

Ostaše li samo Brankovići da
Kosovo iskidaju, rastrgaju
ostaše li samo poeme ispisane
Miličine suze neisplakane
zar ostaju nevidjene…

Čujete li, Kosovo jauče
Gračanica jadom zvoni
božuri iz zemlje drhtajem prijete
da nikad više procvasti
na Kosovu neće…

Čujete li, Otadžbina zove
Sveti Savo nas sa Neba gleda
čujte danas, da sutra ne bude kasno
da ne zanijeme za navjek
sveta Kosovska zvona.

(C) Nevenka Alispahić

Stalna veza (link) ka ovom članku: http://poezijascg.com/poezija/archives/262

Pages: Prev 1 2 3 4 5

Load more